Novosti‎ > ‎

7 tjedana i 17400 km po Centralnoj Aziji

objavio 11. kol 2014. 02:14 BMW Moto Klub Zagreb   [ ažurirano 11. kol 2014. 02:23 ]
foto i tekst: Ksenija i Boris Rukavina

Lani smo odškrinuli vrata, a ove godine smo prošli centralnim dijelom najvećeg kontinenta.
U sedam tjedana, proputovali  smo kroz Srbiju, Bugarsku, Tursku, Iran, Turkmenistan, Uzbekistan, Kirgistan, Kazakstan, Rusiju, Bjelorusiju, Poljsku, Slovačku i Mađarsku.
17400 km u 7 tjedana
Kako nam je bilo? Nemoguće je ispričati, a pogotovo je nemoguće ispričati u nekoliko riječi.  Srećom dovoljno sam lud da svaki dan zapisujem događaje, i  šaljem ih odabranoj grupici, pa ću vrlo skoro srediti zapise iz svih 49 dana, i tko želi, moći će ih pročitati ovdje. Da citiram sam sebe iz završnog poglavlja:

„Kad sam već kod brojki, prešli smo mrvicu manje od 17400 kilometara. Do planiranih 18-19000 nam fali taman skretanje do Bajkonura od kojeg smo odustali. Znači, ne bi stigli od Londona do Aucklanda. Ali bi stigli od Zagreba do Aucklanda, i još nešto dalje☺. Bili smo na -28 metara na Kaspijskom jezeru i na 3586 metara visokom prijevoju Tuz Asha. Imali smo temperature od 8 do 43 stupnja. Zadnjih nekoliko dana brže vožnje diglo je prosjek brzine na 78 km/h, i potrošnju na 4,9 l/100km. Na putu sam ukupno dolio 3,5 dcl ulja, i jednom promijenio ulje, filter ulja i filter zraka, dva ili tri puta malo dopumpao gume, sa „Cijanofixom“ prilično uspješno zalijepio puknutu kopču na koferu, evo, još drži, i... to bi bilo sve što je Bjelku trebalo. Vozio je dosta dugo na 80 oktana, i na nešto nepoznato iz kante pokraj ceste, i niti jednom nije niti štucnuo, a kamo li nešto gore. Ono jednom kad se iznenada naglo promijenila točka hvatanja kuplunga, uletio je kamenčić ispod vijka za podešavanje ručice, pa sam to u trenu riješio. Ove , druge, gume izdržale su nakon Tabriza 14000 km. Sad Bjelka prvo moram nekoliko puta temeljito oprati, i pronaći što se to negdje u prednjem kraju  razlabavilo i malo lupka kod neravnina. Ili voziti samo po finim cestama, tad ništa ne lupa.

Što je bilo najljepše? Šarinski kanjon ili Barabej? Orao u rukama ili Samarkand?  Vožnja preko pješčanih zmija ili Kazan? Vrata pakla ili snijeg na vrhovima Tien Shana? Noć u jurti ili luksuz iz 1001 noći u hotelu u Buhari? Olakšanje i veselje kad u zadnji čas ipak nađeš mjesto za spavanje ili još veće olakšanje i veselje kad ipak, iako je izgledalo nemoguće pređeš granicu koja je već trebala biti zatvorena za taj dan? Što je bilo najdojmljivije? Kupanje u Kov Ati ili Bjelko na Crvenom trgu? Brodovi koji hrđaju nasukani usred pustinje ili šetnja Ašgabatom? Ljubaznost Iranaca ili...., e, tu nema dvojbe ☺. Toliko smo vidjeli i doživjeli da je na takva pitanja nemoguće odgovoriti. „ 

Za sad, nekoliko fotografija u foto galeriji:

Ishak Pasha Saray, Dogubayazit, Turska

Scribd verzija je OVDJE→

Comments