Evo i glavnih trasa koje su bile predviđene u ta dva dana.
 U petak smo u jednom trenutku htjeli krenuti odmah na makadamsku vožnjicu, ali u tom trenutku je nazvao Davor da je već pred kućom pa smo tu dionicu odlučili ostaviti za nedjelju što se pokazala kao mudra odluka jer bi nam sa koferima i prtljagom bilo, najblaže rečeno, interesantno….. Subota je počela jutarnjom tjelovježbom koju je besprijekorno i odlučno vodio naš Branimir, nakon koje sam dao još kratke upute vožnje po makadamu. Motorima smo podesili volane za vožnju stoječki te malo smanjili tlak u gumama….Darko, kao skoro profesionalni off road motorista i vodič raznih tura po lijepoj našoj, dobio je najnezahvalnije mjesto začelja kao i posao oficijelnog fotografa, kamermana, koji je zabilježio dovoljno materijala za proučavanje do sljedeće Djedovine. Hvala i slava mu vječna!  Tehnika i ljudstvo su tako bili spremni za avanturu….recimo…   Kada smo sredili gumu, napokon se krenulo na prvi pravi makadam. Razmišljao sam da li ići standardnim putem na Jelenje pa se spustiti na cestu za Platak ili uzeti prečicu koju još nisam nikada prošao….tko me poznaje, zna šta sam odlučio….činilo se bezazleno, a tako je i krenulo, ali smo ubrzo naišli na prve dublje lokve i blato, a dečki se još nisu niti zagrijali. Uz moto „learning by doing“ prošli smo tu prvu „prljaviju“ dionicu uz manje kolatelarne žrtve….bez trajnih posljedica.  Prolazno vrijeme i nije neko …..20 km za 2 sata….lagano se pitam da li ćemo mi danas uopće vidjeti Čabar?! No, vozimo dalje, usput nas, pored jedne pastirske kolibe s 50-tak ovaca, u prolazu napadaju šarplaninci, ali uz dodavanje gasa to prolazi bez problema i gubljenja ljudstva….čas posla i eto nas napokon na putu za Platak. Davor i Zdenko smireno odlučuju ići kraćim putem i čekati nas gore. Glavnina kreće zaobilazno lijepom makadamskom cestom i nailazi na prekrasne vizure gdje se vidi cijeli Kvarner.    Vozimo dalje, pejsaži se mijenjaju, ulazimo u šumu te primjećujem da su dečki sve bolji i sigurniji, stoga lagano dižem tempo tako da smo došli do Platka i doma čak prije druge pive Davora i Zdenka.  Svi smo dobro raspoloženi, jer eto, prvi cilj današnjeg dana je uspješno ostvaren. Ali moramo dalje. Sljedeći cilj je Lividraga gdje je smještena nekadašnja Titova lovačka kuća. Tu je već gusta šuma, ali i subota, pa šumarija radi punom parom, izvlači stabla i ostavlja duboke tragove na putevima. Kao što je za očekivati, nakon toliko kiše, nakupilo se blata i imamo dosta izazova proći takve dionice, ali dečki su već „stari“ enduro vukovi i ništa ih više ne može zaustaviti, dapače…imam osjećaj da svi uživaju u „ljekovitim blatnim kupkama“.    Dolazimo do Lividrage koja je svakako preporuka za posjetiti. Ručamo na trijemu lovačke kuće, sami smo i ćakulamo kako je „stari“ imao dobar ukus za svoja mjesta za odmor….. uskoro krećemo dalje. Sljedeći cilj je nekih 30 km šumske ceste prema Milanovom vrhu gdje može biti svega. Davor i Zdenko se odlučuju žrtvovati za ekipu i kreću direktno za Drivenik kako bi nam pripremili roštilj za večeru. Nas osmoro vozimo dalje, prolazimo pored table “Oprez ulazite u stanište medvjeda na vlastitu odgovornost“…..no naši motori produciraju (na sreću) za njih preveliku buku pa ne susrećemo niti jednog, ali domaći kažu da ih vide svakodnevno. Tako na kraju dolazimo i do samog Milanovog vrha gdje je i veće zimovalište za jelene i srne. Najavljujem ekipi da je za danas gotovo s makadamom i pogledajte samo ta sretna lica.  Vozimo natočiti gorivo u Čabar gdje vidimo da je Robertu izbušena guma. Boro je naš ekspert vulkanizer i rješava problem u desetak minuta. Nastavljamo dalje uz Čabranku, pa prolazimo uskom cesticom uz kanjon izvora Kupe te nazad na Gornje Jelenje gdje nas lagano hvata mrak, stoga odlučujemo najkraćim putem za Drivenik (pravila se moraju poštovati). Ipak pred sam kraj (iznimke potvrđuju pravilo), već po mraku, odlučujem pokazati ekipi stari grad Drivenik i priuštiti im malo noćnog off roada. To se sada prelazi bez ikakvih problema. Eto kako se u jednom danu stvaraju pravi enduraši.  Naši heroji, Davor i Zdenko, su za to vrijeme već pripremili sve za roštilj te se brzo presvlačimo i krećemo na pripremanje večere. Miran profesionalno peče roštilj, dečki rade salatu, postavljaju stol. Svi nešto rade, pića i priča ko u priči, super atmosfera i zezancija do ponoći, ali onda se ipak mora na spavanje jer sutra treba osvojiti Velebit.  ČITAJ DALJE (str 3) → ------------------------------ GALERIJA FOTOGRAFIJA→ ------------------------------ |
Novosti > Djedovina 2015 (16.-18. 10.) >