Novosti‎ > ‎

Grado i Aquilea 18. - 19. 4. 2015.

objavio 21. tra 2015. 06:27 BMW Moto Klub Zagreb   [ ažurirano 21. tra 2015. 08:01 ]
Tekst: Vlasta Pojatina
Foto: GoPro
Galerija fotografija je OVDJE→

Iako je prognoza upozoravala na kišu , vjetar i mogući snijeg u Gorskom kotaru, hrabra ekipa našeg kluba u sastavu: Stjepko, Neda, Boris, Đurđa, Srećko, Marijana,  Boro, Vlasta i Tihomir nije ni trenutak imala namjeru odustati. Nakon jutarnje kave i okupljanja na Lučkom, šibani vjetrom i kišom krenuli smo u koloni prema odredištu - Vratima Jadrana gdje nas je trebao dočekati organizator Marijan Krupica, naš nepogrešivi vodić.
Nepogrešiv je između ostalog i zbog toga što ne slijedi “bedasti đipies“ nego svoju memoriju i zdrav razum! Moram spomenuti da je Marijan kao mladi klupski pripravnik smogao snage i primio se sklizavog posla :  organizacije izleta s nepoznatom ekipom i bez obzira na vremenske uvjete svi prijavljeni uredno su se odazvali.

I tako smo krenuli, a obzirom da je Stjepko prijavljen i nazočan, naravno kiša pljušti sve jače i jače. U Rijeci nas čeka ostatak ekipe: Hera, Milada i organizator Marijan. Krećemo dalje Istrom, kiša ljeva sve jače, temperatura između 3 i 5°C, kaciga mi se magli tako da ne vidim ništa, a za vratom lagano pirka hladni vjetar po mokroj podkapi. U glavnom, dečki voze bez većih teškoća i mi stižemo u Trst, grad dobro nam poznat iz nekih drugih vremena.

Hladnokrvno prolazimo uz Giovanni, a Super Riflama ni traga. Produžujemo uz more do zapadnog rta gdje u svojoj raskoši, kao iz bajke iz magle se nazire Miramare. Mada su poznati vrtovi oko dvorca malo zapušteni, sam dvorac je vrlo dobro očuvan i podsjeća na vrijeme bogate i rastrošne Austrougarske monarhije. Brat cara Franje Josipa, Maksimilijan sagradio je dvorac u samo četiri godine,  tamo proveo još četiri i na kraju tragično skončao u Meksiku kao samoproglašeni meksički car sa nepunih 35 godina. Dvorac je građen početkom 19 stoljeća, a sav namještaj, zbirke porculana i knjižnica autentični su i dobro sačuvani.

Nakon kratkog predaha kiša polako prestaje, vozimo dalje ravnicom uz more i kanale, prelazimo rijeku Soču te nakon dvadesetak kilometara, evo nas na otočiću Grado  u malom istoimenom turističkom mjestu gdje nas čeka topla soba, vruči tuš i dobra večera. Osim morskih specijaliteta tu je i odlično domaće vino, pa u dobrom raspoloženju odlazimo na spavanje.


Jutro je osvanulo u suncu koje smo dočekali s veseljem i dobre volje. U blizini je Aquileia naša slijedećae odredište. Kao prvi posjetitelji ulazimo u Baziliku poznatu po veličanstvenim podnim mozaicima, osnovanoj oko 313 godine  kada se kršćanstvo tek budilo, a umjetnicima je motiv mozaika bio je svakodnevni život. Tu je i toranj sa 126 stepenica, koje uspijevaju savladati samo odabrani iz ekipe, dok ostatak bajkera priča o gumama i glanca kacige.


Pozdravljamo se sa Italijom i krećemo prema Sloveniji.  Nakon jučerašnje kiše ovaj dan idealan je za motocikliranje, nema prometa, krajolik brežuljkast, zavoj za zavojem i tako vozimo sve do Buzeta.
U Buzetu Tihomir nas vodi u destileriju Aura, gdje kušamo nekoliko vrsta domaćih likera i rakija. Od ambijenta, ljubazne domačice, visoke profesionalnosti, tu je i dobra biska s ostalim rakijama...aperitiv prije zajedničkog ručka.
Fakini su u Istri domaći pa nas vode u gostionu Most. Za ručak odabiremo tradicionalnu maneštru, fritaju od šparoga i malvaziju.

Približava se vrijeme povratka kući pa krećemo preko Kotla, grada Huma , kroz tunel Učka, pa dalje svatko svojoj kučici. Još jednom zahvala Marijanu Krupici, kao dobrom organizatoru i bajkeru, te preporuka za još koji sličan izlet.

Comments