Novosti‎ > ‎

Imotski for Vegetarians 5.-7.8.2015.

objavio 4. ruj 2015. 04:16 BMW Moto Klub Zagreb   [ ažurirano 14. ruj 2015. 05:16 ]
tekst: Vlasta Pojatina

GALERIJA FOTOGRAFIJA→

I ove godine, sredinom vrelog ljeta , sakupila se oveća skupina „ vegeterijanaca“  BMW kluba Zagreb da nešto nauči, doživi , isproba i provede tri lijepa dana u Župića dolcu, obnovljenoj stoljetnoj kamenoj kući u živopisnom kamenu i kršu, te da probaju tridana provesti u Imotskoj krajini bez janjetine.

Prijatelji kluba iz daleke Subotice stigli su i dva dana ranije da bi pomogli domaćinima u organizaciji, a posla je bilo napretek. Postavljen je šator sa dvadesetak ležajeva za muški dio ekipe, a žene su dobile privilegirani smještaj u kući. Uređena je okolica, postavljeni stolovi i prihvat grupe mogao je početi.
Prvi gosti stigli su na vrijeme unatoč vrućini i temperaturi koja je povremeno dosizala 39° C u hladu. U konobi je zato bilo vrlo ugodno, pogotovo kada se počeo rezati domaći pršut i kruh ispod peke. Nakon smještaja i osvježenja, u predvečerje krećemo  u povorci  prema našem domaćinu i prijatelju, Brani Mikuliću koji nas je pozvao u selo Donji Proložac na svoje imanje. Brane nas je ugostio u dvorištu punom mediteranskog bilja, izvorom ledene vode, ali i kotlićem gulaša načinjenim od različitog mesa i divljači. Bemvejaša i simpatizera okupio se značajan broj pa se uz jedno osobno vozilo ovdje našlo čak 17 motora i tridesetak vozača i suvozača. Apetita nije manjkalo, kotlić je bio odličan, a hladna voda i domaća kujunđuša sve nas je okrijepila. Nakon večere, povratak u Župića Dolac, pa ponovo malo čakule. Na spavanje se pošlo iza ponoći, a ne treba spominjati da su se tijekom noći okolicom širili najrazličitiji zvukovi  „pilanja“  na koje su se čak i domaće zmije poskoci razbježale na sve strane.

U rano jutro, svježi, krećemo u centar grada Imotskog na poznate stube, ispod Tinova spomenika, gdje se pije kava i dočekuje  prijatelj  profesor Denis Đerek, naš  tradicionalni vodič kroz povijest i kulturu grada Imotskog. Kratka šetnja do Modrog i Crvenog jezera pa ponovo na motore. Zanimljivost ovog kraja je i velik broj stečaka, kamenih nadgrobnih spomenika Bogumila građenih i podizanih u ranom srednjem vijeku . Na razmeđu putova, u   Cisti Velikoj razgledamo  zanimljive stare srednjevjekovne  bunare koji su stoljećima pojili putnike namjernike i stoku, nikad ne presušivši.  Na kraju razgled etnološke školske zbirke osnovne škole u Lovreću. Teško je gledati lijepu veliku školu u centru mjesta u kojoj je nekada bilo preko petsto učenika, a danas samo četrdeset i dvoje.  Ali to je naša stvarnost, a pogotovo stvarnost ovog kamenog i surovog kraja, koji ovih godina ponovo kreće u svijet  u potrazi za poslom i egzistencijom.

Kulminacija dana bila je moto poslastica, uspon na vrh Biokove do kapelice Svetog Jure na 1762m. Put nas vodi preko Makarske, pa u Park prirode Biokovo, a onda 29 km serpentina i bezbroj zavoja do vrha.  Uska cesta, poneki auto slovačke ili poljske registracije, poneka rupa ili domaće životinje na cesti - sve su to izazovi koje smo sa lakoćom svladali bez i jednog problema. Mora se priznati da su vozači zaslužili sve pohvale. Na samom vrhu, ugodnih 26 C, predivan pogled na otoke, obalu i zaleđe, dobro raspoloženje i vrijeme ručku. Spuštamo se istim putem pa na ručak - malo roštilja, teletina ispod peke, klasična vegetarijanska hrana! Janjetini ni traga. Do Imotskog vozimo skladno, unatoč mjestimičnim pljuskovima koji nas povremeno rashlade.  U Dolac stižemo predvečer kada je u planu riblji paprikaš, kojeg radi renomirani poznavalac slatkovodne ribe, naš Josip Blažek . Na večeru nam dolaze i gosti iz sela, a paprikaš je dobio najveće komplimente, pravi vegetarijanski.
Zadnji dan našeg boravka u Imotskoj krajini  i ove smo godine okrunili posjetom dvoru Don Ivana Turića i njegovoj privatnoj umjetničkoj  zbirci. Kao i prilikom prvog posjeta 2013.g zbirka nas je sve ponovo ostavila bez daha. Ove godine zbirka je još obogaćena nekim novim uporabnim predmetima, oldtimerima i nakitom. Kako se približio kraj susreta svi smo bili sretni, mada pomalo nostalgični i zbunjeni, zapanjeni vlastitim uspjehomi podvigom : tri dana Imotske krajine bez janjetine. Za odvikavanje su najbolje došli tradicionalni vege specijaliteti ovog kraja a to su:  gulaš od divljači, pršut ili riblji paprikaš.
Dan poslije, u subotu, ostaje  nevelika skupina najupornijih sudionika da bi u dobrom raspoloženju prisustvovala Oldtimer susretu Imotski 2015. Bilo je tu preko sto različitih vozila među kojima smo i mi imali svog predstavnika Josipa Blažeka s BMW-om R60/2, koji se dan prije sa svojom jedinstvenom i originalnom prikolicom popeo na sam vrh Biokova.

GALERIJA FOTOGRAFIJA→
Comments