Novosti‎ > ‎

Plemenita Općina Turopoljska – dom mojih predaka 29.05.2021.

objavio 19. srp 2021. 04:58 Petar Milic   [ ažurirano 19. srp 2021. 04:59 ]







Datum je 29.05. idemo na izlet u Turoplje. Zadnjih par dana prije samog izleta prognoza je varljiva, neki dan pokazuje sunčano, drugi već kišno...

Okupljanje kod Supernova Buzin u 9:00, uz ispijanje prve kavice pogled u nebo, za sada je sve u redu, čak ugodno za vožnju.

Ime Turopolje nastalo je po vrsti europskog bizona (govedu tur) koje je obitavalo u Turopoljskim šumama hraneći se visokom travom i raznim drugim 

biljem. Posljednji primjerak te životinje zabilježen je oko 1800-te godine.

Vozimo se zapadnom „granicom“ Turopolja do Pokupskog, gdje dolazimo do južne granice –rijeke Kupe. Uz samu rijeku idemo prema Kravarskom do 

sela Buševec i kurije Robić gdje stajemo.

Kurija Robić je dom mojih prabake i pradjeda, tu su se rodile moja baka, a na kraju igrom slučaja i moja majka. Kurija je danas potpuno renovirana uz 

budno oko restauratora i može se u njoj normalno živjeti. Uz čašicu domaće slavonske rakije, zamišljamo kako je bilo živjeti u ovakvim kućama.

Produžujemo dalje prema samom centru Velike Gorice, do muzeja Turopolja. Tamo nas dočekuje, čovjek enciklopedija, župan plemenite općine gosp. 

Juraj Odrčić. Tamo saznajemo da je općina osnovana davne 1279. godine i kao takva se zadržala sve do 1947. godine kada je ukinuta. Uspostavom 

Republike Hrvatske, općina je obnovljena 1991. i ove godine slavi 30. rođendan.

Nadalje putujemo prema starom gradu Lukevec, vojnom središtu općine, gdje nas dočekuje autohtoni turopljski vojnik, banderij. Danas je turopoljski 

banderij svečana postrojba koja sudjeluje na svim manifestacijama i događanjima plemenite opčine turopoljske. Vrhovni zapovjednik banderija je župan 

plemenite opčine turopoljske. Znamenito za turopoljski banderij je šareni rubac oko vrata,podgutnica,preteča današnje kravate. Kad je jedna regimenta 

došla do francuske ,dopala se francuzima i oni su počeli vezivati maramu na taj hrvatski način(a la croate) i tako je nastala današnja kravata.

Nakon slikanja sa vojnicima i u unutrašnjosti dvorca, koji je nastradio od potresa, po makadamskoj cesti dolazimo do gatera turopoljskih svinja koji su 

okružene u centru šume sa ogradom. Kada smo došli do ulaznih vrata, sve svinje su nahrupile prema nama jer su mislile da dolazi svinjar-čitaj hrana, ali 

su na kraju dobile samo selfije sa članovima BMWMKZ.

Podrijetlo turopoljska svinja vuče od divlje europske svinje - Sus scrofa ferus (Sus mediteraneus), te se time smatra jednom od najstarijih izvornih pasmina svinja u Europi.

Lagano smo i ogladnili, pa nas put vodi do OPG Mikulčić u Kostanjevcima.

Prije toga smo nakratko stali u šumi, gdje se nalazi 250 godina stari hrast. Hrast je bio najveće bogatstvo općine, jer je Turopoljski lug , šuma bogata 

hrastom te zato i jesu sve kuće bile građene upravo sa tim materijalom.

Sada je već kišica počela padati, i dozvolila nam je da se sparkiramo kod OPG Mikulčić gdje nas vlasnik –vinogradar Vlado dočekuje rakijicom. 

Na meniju za ručak je turopoljski odojak pečen u krušoj peći sa prilogom. Dok ručamo gledamo kišu kako sve jače pada i sada nam je već jasno da 

nećemo stići do planirane zadnje stanice našeg izleta, Ščitarjeva i starog rimskog naselja Andautonija ali nam nije žao jer ostaci rimljana su tu već 2 

tisućljeća, pa će i još malo pričekati.

Nakon ručka oblačimo kišnjake u vinskom podrumu, gdje nas za zidova gledaju brojna priznanja Vlade Mikulčića za njegovo vino – Turopoljski škrlet.

Uz pozdrav Turopolju, svako odlazi svojim putem ,sada već mokrim cestama...


Ostale fotografije pogledajte OVDJE

 

Comments