Novosti‎ > ‎

Touring sekcija - Od Uskrsa do Vaskrsa - KRF

objavio 13. svi 2019. 05:56 Petar Milic   [ ažurirao/la 13. svi 2019. 07:52 Tihomir Steigl ]

Put na istok: od  Uskrsa do Vaskrsa

Ove godine otvorili smo sezonu  moto vožnje putovanjem na  otok na kojemu sigurno niste bili. Stoga imam  potrebu napisati nekoliko riječi o  odredištu, njegovim zanimljivostima i  cestama  koje vas tamo očekuju.

Najzeleniji grčki otok : KRF  ( Kerkyra, Corcyra, Corfu )

Krenuli smo iz različitih smjerova baš negdje oko Velikog petka da bi se našli u Imotskom, na rijeci Vrljici, u kultnom restoranu Hotela Zdilar. Naravno jela se pastrva, pohane žabe, malo blitve i naravno sve posno. Kako smo nadomak granice s BiH naše prvo  odredište bio je Mostar i Stari novi most. Duh Istoka već na samom početku putovanja. Zanimljivost su mnogobrojni turisti ali i skakači koji nam demonstriraju svoju vještinu skakanja s vrha mosta u Neretvu s visine od 25 metara.

Crna Gora nije daleko te po odličnim cestama i kroz slikovit brdski pejzaž isti dan dolazimo na granicu. Carinik nas promatra s nevjericom i komentira : kud se skitate kada vam je sutra Uskrs? No, ne zna on s kim ima posla ... vožnja teče glatko i spust prema Boki Kotorskoj impresionira svojom grandioznošću i pogledom na prostran i razgranat zaljev te visokim planinama: Orijenom i Lovčenom. Odmaramo u  Perastu gradiću baroknih palača od bijelog kamena i hladovine od rascvjetale bugenvilije. Hotel u koji smo  smješteni na obali je uz samu Boku Kotorsku.  izuzetno je ugodan, čist i gostoljubiv.  U jutro je Uskrs a obilan doručak nadmašio je sva očekivanja. Važno je da su svi domaći proizvodi  stigli u moto koferima. Ima tu : raznih vrsta  pašteta, 4 vrste šunke , ( kuhane, pečene i šunke u kruhu) ,  delicija od divljeg luka, salate od šparoga, francuske salate, kulena i kruha sa sjemenkama i naravno kuhana jaja obojena crnim vinom. Nakon doručka jedan dio putnika odlazi na misu u Katedralu a drugi šeću po zidinama starog grada Kotora. Inače sam Kotor ima oko 7% hrvatskog stanovništva  te   misu vodi biskup Kotorski a među vjernicima su  svečano obučene obitelji i kršni momci koji asociraju na Bokeljsku mornaricu i njenu 800 g staru tradiciju. Jedva da smo popunili staru kotorsku katedralu posvećenu svetom Tripunu.


Albanija

Krećemo dalje i na redu je Albanija. To  je zemlja kontrasta ali i  toplih ljudi, dobre hrane, turizma u usponu, niskih cijena, nedovršenih kuća ‘maštovite arhitekture’ . Ono što na prvu najviše bode oči je preizgrađenost i urbanizam kojeg nema. Svatko gradi kako stigne i po svom ukusu što obično graniči s kičem . Vrlo su rijetki autentični stari gradovi građeni pod utjecajem bizanta ili islamske kulture. Stoga smo posjetili nekoliko povijesnih bisera koji su uspjeli sačuvati  duh prošlosti. To su  naselja  koja se polako obnavljaju jer turistički nomadi sve više opsjedaju unutrašnjost Albanije, a turizam je na vrhu ljestvice prioriteta.

 Skadar na Bojani, Gjirokaster, Butrint i Berat oduševili su nas svojim posebnostima i smještajem i arhitekturom.

 Albanija više nije ono što smo mogli vidjeti još prije nekoliko godina: nema bunkera , nema bijelih kapica niti burke ili dimija. Čak 30 posto stanovnika su ateisti . Ljubaznost na svakom koraku , a pogotovo u  gradovima uz more koji žive samo od turizma.

Tri noći provodimo u Albaniji u finim hotelima uz obalu : Draču, Vlori i Sarandeu. Hrana ukusna, cijene niske, jedemo u glavnom ribu, a za desert  baklavu.


Grčka - otok Krf

Na prvi pogled  Krf je motociklistički  raj: zavoji, brdske ceste, predivna priroda i ne znam dali smo igdje na tako maloj površini doživjeli toliko prirodnih ljepota i pogleda na kristalno plavo more. Kombinacija je to Toskane sa maslinicima i čempresima te gustih šuma hrasta i eukaliptusa koje smo vidjeli još samo u Portugalu. Oplahuju nas sve boje proljeća: žuta brnistra, roza cvijet kaktusa, ljubičasta glicinija i stabla naranče koje rode i cvatu u isto vrijeme. Mislim da ovu kombinaciju pjeskovitih uvala, romantičnih plaža i klifova nastalih erozijom obale nisam vidjela nigdje. Zanimljivi su gradići razasuti po brdima poput Motovuna ili Sicilijanskih sela. Nema hotelskih naselja niti betonizacije. Toliko je urbanistički ujednačen da nema zgrade koja se ne uklapa ili odskače. Vidjela sam puno mediteranskih otoka ali ovaj bih sa sigurnošću proglasila - nalijepšim. Nije ni čudo da je ovdje ljetnikovac imala SISSI najljepša i najtužnija austrijska carica.

Hrana je tradicionalna grčka, a u doba Uskrsa jede se pašticada ili pečena janjetina.

Gyros, tzatziki, jogurt, baklave, kolači od kumkvata ..ono je što smo isprobali a za ostali dio menu-a brinemo se sami jer boravimo u vili s bazenom koja je ima sve što nam treba: od ogromne kuhinje, ugodnih soba s pogledom do stola za tenis, roštilja i koša.

Zanimljive su obale otoka Krfa prema zapadu i Otrantskim vratima gdje pušu jaki vjetrovi pa stvaraju visoke valove koji erozijom oblikuju zanimljive klifove  i obalu. Iskustva s Grcima kao domaćinima samo su pozitivna , a na ulici često se čuje i srpski jezik. Sam grad Krf, tipične je mediteranske arhitekture, uskih ulica, popločenih bijelim kamenom, balkona i velikih prozora koji se razlikuju po maštovitim oblicima kovane ograde. Tu je naravno i tisuću dućana sa suvenirima. Grad je djelomično opasan zidinama iz doba Venecije, a stare bizantinske zidine štitile su grad od najezde osvajača s istoka. Duguljasti oblik otoka omogućuje duge vožnje tako da dnevno prelazimo i po 200 km. Mi smo ga naravno prešli  uzduž i poprijeko .

Velika subota dan je kada se slavi kraj posta: razbijaju se čupovi a limena glazba defilira gradom. Baš zbog tog običaja turisti su ispunili grad jer treba doživjeti to slavlje razbijanja suđa i svega keramičkog.

U nedjelju je Vaskrs i mi naravno, ponovo slavimo. Od obilnog doručka do pečene  janjetine čiji se miris širi po selima gdje prolazimo primjećujemo ljude koji se okupljaju i slave: Hristos vaskrse - Vaistinu vaskrse!


Italija i povratak

 Zbog kišnog vremena na istoku odlučujemo da nam povratak bude preko Italije. Problem je dobiti kartu za trajekt  ili kabinu jer se svi istog dana vraćaju, a mi nismo kupili karte. Noć provodimo na trajektu  Krf – Brindisi u noćnoj mori i radije se ne prisjećam tog dijela puta.

 Ujutro se iskrcavamo i čili krećemo put planina južne  Italije preko regija Puglia, Molise i Abrusso do  gradića Castel di Sangro. To je  slikovito je planinsko selo a hotel je staro zdanje uklopljeno u moderan talijanski dizajn. Hotel je nekad bio stara praonica rublja ali danas blista dizajnerskim namještajem. Nikada nismo prošli ovim dijelom Italije kojim dominira plodan lanac Apenina i jedna je to od posljednjih talijanskih divljina. Tu su dva nacionalna parka i beskrajni pojas šume.

Drugo jutro žurimo prema Anconi da bi uhvatili trajekt za Split. Prolazimo gradićem  LAquille. Grad koji je prije 10 godina pretrpio potres još uvijek se renovira i djeluje sablasno. Najmanje 20 dizalica i zgrade koje su prekrite skelama čine 90 posto objekata.  Teško je zamisliti kako se ovdje odvija život !

Slično je i u Amatriceu. Čak ni ceste još nisu u cijelosti obnovljene pa nas „navigacija“ obično vodi krivim putem. No to ne umanjuje uživanje u brdskoj vožnji i pasovima koje prolazimo.   Kako je 1. maj a Talijani s ponosom slave Praznik rada svi stanovnici su na ulicama a restorani puni. Imamo priliku putem isprobati  Pastu Amatricanu  specijalitet grada Amatricea u izvornom ugođaju i pravoj seoskoj gostioni.

Premoreni dolazimo na cilj , luku Anconu gdje nas čeka trajekt Marko Polo i ljubazni pomorci Jadrolinije. Aurelija stoji na doku do nas i još ne zna što će ju za dva dana dočekati na Jadranu kad isplovi za Split.

 

Za kraj moram spomenuti posadu naše složne moto družine :

Dvije vozačice nevjerojatnih vještina i lakoće vožnje: Jasna Lokmić i Draženka Borak

Pet spretnih vozača i tri strpljive suvozačice: Darko i Nena Vještica, Marijan Lokmić, Darko Delić, Zdravko i Milada Herenčić i Boro i Vlasta Pojatina


GALERIJU FOTOGRAFIJA POGLEDAJTE OVDJE

Comments