Victorinox

Post date: Jul 17, 2015 1:32:22 PM

u nastavku pročitajte putopis Borisa Rukavine, i uživajte u galeriji prekrasnih fotografija Petra Milića

Sve je počelo davno, tamo negdje 1977, još prije moje BMW ere, kad sam bio mlad i perspektivan omladinac. U Njemačkoj sam kupio moj prvi švicarski nožić, tadašnji top model – Victorinox Champion.

Skoro četrdeset godina i desetak nožića kasnije otišao sam u dom švicarskih nožića, u Ibach-Schwyz, i sa sobom, osim najbolje supruge na svijetu, odvukao i 18 prijateljica i prijatelja.

Nije bilo jednostavno dogovoriti posjetu. Victorinox je svjetski poznata firma, i tko su ti nekakvi Motorradfahrern aus Kroatien koji bi htjeli šnjofkati po tvornici?

Ali eto, bio sam dovoljno uporan i dosadan i još u veljači dogovorio termin posjete krajem lipnja.

Očekivao sam da će s nama krenuti još dva-tri, najviše nekoliko motora, a u Ibachu se 25.06.2015. na parkiralištu tvornice Victorinox zaustavilo 14 motora s 14 vozača i 6 suvozačica.

Toliku grupu motora je vrlo teško držati na hrpi tijekom tisuću kilometara, koliki je najkraći put do Ibacha, pa smo se podijelili u nekoliko grupica. Svatko je sam, ili u društvu jednog ili dva motora doputovao vlastitim tempom i vlastitom rutom kroz Alpe.

Fakini su, kao i mi, putovali sami, Herenčići i Radanovići zajedno, Igor i Sanjin su tražili što blatnjaviji put, Petar je friškom vozaču Filipu priuštio prvu dulju vožnjicu, Branimir i Marinko su putem kampirali, Tasovci su ganjali 1600ccm po serpentinama, Damir i Darko su jedva zauzdali svojih sitnih 350 konjića, a Pavlovići su dodali još nekoliko stotina kilometara na ovih cca 3000 koje su prošli Zagrepčani.

Kako je Švicarska .ebeno skupa, većina se odlučila za nešto skromniji smještaj, tako da je nas dvanaest dijelilo dvije šesterokrevetne sobe u hostelu, nekolicina je imala nešto komotnije dvokrevetne, a Fakini, koji su se u zadnji čas odlučili za put, su se, prema Đurđinim riječima, smjestili s kravama :-)

Ipak, spavanje u hostelu ima i jednu dobru stranu. Nitko se ne buni kad gosti donesu svoju hranu i piće, tako da smo navečer zajednički potamanili dobar dio zaliha koje smo svi ponijeli od kuće.

Ujutro nas je pred tvornicom dočekao gospon Urs Wyss, jedan od glavnih ljudi Victorinoxa, prvi do gospona Karla Elsenera, sina Karla Elsenera, unuka Karla Elsenera i praunuka Karla Elsenera, koji je 1884. osnovao kovačku radionicu za proizvodnju noževa, koja se i sad nalazi nekoliko stotina metara od tvornice. Kako je taj prvi gospon Karl jako volio svoju mamu Victoriu, 1909 je nazvao svoju radionicu Victoria, a 1921, s uvođenjem nehrđajućeg čelika u proizvodnju, u ime tvornice je dodano "inox", i tako nastade Victorinox.