objavio 7. tra 2021. 03:00 Petar Milic
[
ažurirano 7. tra 2021. 03:06
]
Kristalna mladež BMKZ-a a.k.a. Danijela i Asko Hasanpašić organizirali su nam izlet kodnog imena “Od neandertalaca do licitara”. Kakve veze imaju neandertalci i licitari pitate se? E pa povezuje ih Hrvatsko zagorje! Beskrajno lijepe ceste, taknuta, ali ne uništena priroda, ugodni ljudi, tradicionalni gemišt ili čistak, čipka, licitari, svjećarstvo i fini medeni gvirc. E da, i vulkan. Sve ovo imala je priliku osjetiti, kušati i doživjeti samoprobrana ekipa našeg kluba pa i malo šire. Razgovaramo o 17 članova i 3 prijatelja kluba. Sve je kao i obično počelo COVID kavicom na benzinskoj u Zagrebu, a nastavilo se u muzeju neandertalaca u Krapini. Tamo smo pogledali film o pračovjeku koji me podsjetio na neke članove kluba. Konkretno na jednog visokog prgavca s neurednom kosom koji vozi moj motor. I nosi moju jaknu. I izgleda kao ja. Čak se i glasa slično meni. Ali dosta o meni, ajmo sad malo o mom motoru. Moj motor je nakon hrpe informacija o povijesti čovjeka na ovim prostorima krenuo putem Lepoglave. Ovaj put ne u zatvor, nego u lijepi izložbeni prostor gdje smo naučili ponešto o izradi čipke, ali i nalazištu ahata. Otkud nam ahati? Pa iz vulkana. Pa gdje je vulkan? Pa u Lepoglavi. Aha! T! Otud ime od “aha” i “t”. Šalu nastranu. Naime Kameni vrh poznatiji kao Gaveznica nastao je u doba dok su neki naši političari ulazili u svoje najbolje godine. Prije 22 milijuna plus minus parsto tisuća godina. Do danas tamo su pronađeni razni kalcedoni, crveni jaspis i ahat, ali i ametisti kao i obični opal. Otkud je opal, to nismo uspjeli saznat, ali očito ne pada opal daleko od ahata. Dakle, ako želite malo poludragog kamenja, lopatu u ruke i put Lepoglave. Pazite da ne fulate ulaz. I da vam, ako već fulate ulaz, ne ispadne sapun negdje na putu. Nakon kaj su naše lepe glave napustile Lepoglavu, zaštićene naravno kacigama, uputile su se prema kleti našeg lepoglavskog domaćina lepe glave na iščašenje domaćeg zagorskog vinčeka. To je, naravno u ograničenim količinama, bilo gorivo koje nam je falilo. Opušteni i sretni nastavili smo svoj put prema Mariji Bistrici. Tamo smo u autohtonoj licitarsko – svjećarsko – gvircovskoj radnji upoznali načine proizvodnje svega navedenog. Malo edukacije i guštanja u bijelom i crnom gvircu (obavezno s ledom) otvorilo nam je apetit pa smo se zaputili prema terasi restorana u Lazu Bistričkom gdje smo se nakon obilnog ručka s nevjerojatnim štruklima kao točkom na i, zaputili svak svojoj kući. Hvala Danijeli i Asku na vrlo edukativnom, zanimljivom i gastronomski izazovnom izletu! Ljestvica je postavljena visoko. Veselimo se nastavku sezone. Petar Milić
FOTOGRAFIJE S OVOG IZLETA POGLEDAJTE OVDJE |
objavio 14. ožu 2021. 06:36 BMW Moto Klub Zagreb
U hotelu Westin, 13.3.2021. održana je dodjela nagrada HMS-a prvacima u pojedinim disciplinama za 2020. godinu. čestitamo svim pobjednicima, a u nastavku je dio koji se odnosi na naš Klub.
HMS Touring Kup BMW Moto Klub Zagreb - 1. mjesto (523.090 km) Zvonko Jurić - 1. mjesto (60.677 km)
|
objavio 7. ožu 2021. 03:31 BMW Moto Klub Zagreb
[
ažurirano 7. ožu 2021. 03:37
]
U Tehnološkom parku Križevci, održana je 6.3.2021. dodjela nagrada za pobjednike HMS Touring Kupa 2020. Rezultati:
Pojedinci: 1. mjesto - Zvonko Jurić - 60.677 km 2. mjesto - Tomislav Vitković - 45.181 km 3. mjesto – Igor Kukec – 26.696 km
Klubovi: 1. mjesto BMW moto klub Zagreb – 523.090 km 2. mjesto MK Bjelovar – 70.117 km 3. mjesto MK Blatnjavi – Muddy – 26.696 km
|
objavio 7. ožu 2021. 03:11 BMW Moto Klub Zagreb
[
ažurirano 7. ožu 2021. 03:22
]
Zbog Covid mjera nismo u mogućnosti održati svečano zatvaranje sezone niti dodjelu nagrada za Kup Gutača Kilometara. Objava rezultata.
1. mjesto - Zvonko Jurić - 60.677 km 2. mjesto - Tomislav Vitković - 45.181 km 3. mjesto - Ivan Rašeta - 23.049 km
Ukupni kilometri Kluba: 523.090 km Broj članova koji su prijavili km: 65
Velike čestitke pobjednicima i zahvala svim članicama i članovima koji su sudjelovali u natjecanju. |
objavio 10. stu 2020. 05:28 Petar Milic
Naš vjerni član Boris i njegova žena Rukavina, ma neee, žena je Ksenija, član je Piližota. Čekajte, probat ću ponovo: Naš vjerni član Boris Rukavina i njegova žena Ksenija Piližota posjetili su Italiju u doba korone. Da još uvijek ima lijepih trenutaka, osvjedočit ćete se u njihovom izdašnom putopisu.
Uživajte! Putopis je na linku :
Boris Rukavina - putopis Italija
Bravo naši! |
objavio 21. lis 2020. 02:11 Petar Milic
[
ažurirano 21. lis 2020. 02:13
]
 Pred kraj moto
sezone koju je većina iskoristila za živopisne ture uglavnom po Hrvatskoj i
ponekim bližim susjednim državama zbog sveprisutne pandemije, naši članovi
organizirali su posjet južnoj strani Velebita. Ovo ni po čem nije bio klasični
događaj iz kalendara. Većina sudionika došla je autima, a organiziranih moto
vožnji na lokaciji nije bilo. Umjesto na motore sjeli smo u popularne Defendere
ne bismo li sudjelovali u organiziranom photo safariju po južnim obroncima
Velebita. Uz vodstvo stručnjaka Marina Marasovića i njegovih djelatnika iz
Starigrada Paklenice imali smo priliku bolje upoznati makadamske puteve od
Starigrada preko Libinja, Tulovih greda do kanjona Zrmanje. Priroda na Velebitu
je veličanstvena, a ni vrijeme nas nije iznevjerilo. Sunčani i poučni dan
završili smo večerom u konobi Dinko, nadaleko poznatoj po svojoj tradiciji
okupljanja velikog broja turista s naglaskom na penjače kojima uvijek nudi
dobro društvo, ukusnu hranu i sigurnu bazu prije početka aktivnosti. Drugog
jutra nakon doručka zaputili smo se organiziranim prijevozom do ulaska u
Nacionalni park Paklenica gdje smo imali dva sata vremena za posjetiti poznate
bunkere ili odšetati do Manite peći, a neki su se zaputili i do nešto
udaljenije Lugarnice. Na povratku s planine, u njenom podnožju, imali smo malu
školu lead climbinga u organizaciji Marina Marasovića koji nije isti Marin kao
i onaj prethodnog dana. U ovim krajevima Marasović je poprilično često prezime,
a Marin nije rijetko ime. Kako god bilo, oba Marina, ali i svi drugi domaćini s
posebnim naglaskom na Dunju i Dinka Marasović, pokazali su nam kako se lijepo
odnosi prema gostima. Usudio bih se reći da nam ništa nije falilo. Kako i
koliko smo uživali pogledajte u galeriji fotografija na sljedećem linku:
FOTO GALERIJA STARIGRAD PAKLENICA 2020
|
objavio 28. ruj 2020. 08:41 BMW Moto Klub Zagreb
Sudjelovali smo na prvenstvu hrvatske u moto slalomu i moto rally-u koje je održano u Križevcima u organizaciji moto kluba Križevci. Rezultati:
Klubovi Moto Slalom Klubovi Moto Rally Pojedinci Moto Slalom - Josip Bajac - 1. mjesto
- Tomislav Vitković - 2. mjesto
- Igor Klarić - 3. mjesto
- Damir Orehovec - 4. mjesto
Pojedinci Moto Rally - Igor Klarić - 4. mjesto
- Damir Orehovec - 5. mjesto
|
objavio 17. ruj 2020. 04:24 Petar Milic
[
ažurirano 17. ruj 2020. 06:52
]
 Prve ideje za sudjelovanje na Rally-u pale su,
ako se sjećate kada je Perica zajedno sa Berom prezentirao „projekt Dinaric“ u
zimskom semestru u sklopu predavanja „Aspekti sigurnosti u ADV uvjetima“.Na sljedećem sastanku ADV sekcije odlučeno je
da taj event uvrstimo u naš godišnji kalendar sekcije i od onda više nije bilo
povratka.Uspjeli smo ugurati reli u naš financijski
plan za ovu godinu tako da je to bio dodatan poticaj za sve avanturiste željne
takvih izazova.Na žalost, termin je morao biti pomaknut iz
dobro znanih razloga, ali smo uspjeli u tom terminu odradili scouting, te
vidjeli o čemu se tu radi i usput davali neke preporuke organizatorima.Na kraju je bilo 7 prijavljenih iz kluba: 4
motora i 3 quada, no u zadnjem trenutku je jedan quadaš odustao pa smo na kraju
nastupili u sastavu: Quad:Vladimir Deči (CA-NAM 650) Dragutin
Buden Gec (CA-NAM 650)Motori: Zdravko Herenčić (Honda CRF 250) Robert Hajdek (KTM 690) Miran Kovaček (Husky 701) Igor Klarić (BMW HP2 Enduro) Kako je Perica
rekao u jednom intervjuu za Večernji list „Dinaric rally nije za mamine sinove“
naša je ekipa krenula u ozbiljne pripreme. Prije svega nabavljene su nove gume
za kamen. Ne znam da li je netko ikada krpao gumu na 40+ u kamenjaru, topla preporuka
pokušati na svaki način to izbjeći.Neki su stavljali
„museve“, neki tubliss a ja nisam imao baš neki izbor za veliki motor pa sam
uzeo UHD zračnice. Tlak nisam spuštao ispod 1.4 bara što se pokazalo dosta
„đombavo“ na Dinari ali rizik je bio jednostavno prevelik.Odrađeno je scouting
i još nekoliko treninga na Sljemenu.Posebnu pažnju posvetili
smo navigaciji, jer je koncept natjecanja takav da se vozi po track-u koji se
download-a kao GPX file dan prije relija. Preporuka organizatora je bila da se
koristi Osmand za navigaciju, kojeg i mi koristimo na našim ADV izletima.  Trebalo je
nabaviti i robustan nosač navigacije. Na kraju ništa nismo našli pa je svaki u
svojoj režiji sklepao nešto možda ne lijepo ali funkcionalno, a neki su i
nabavljali novi mobitel sa jakom
baterijom da može izdržati cijeli dan
bez punjenja (BV 9100 se pokazao odlična opcija). Pitate se možda zašto nismo
koristili neki USB kabel pa spajali na akumulator?Pa probalo se to
više puta, ali uvijek te žice negdje zapnu ili se kontakti od vibracije
raspadnu i onda kad ti najviše treba nemaš navigaciju. Ja sam kao back up uzeo
i svoj Garmin ali se na kraju mobitel sa Osmandom pokazao kao puno bolja
opcija.  Quadaši su se pouzdali
u svoje „high tech“ Garmine što se
pokazalo kao velika greška (o tome nešto kasnije).Lagano smo se
počeli dogovarati oko prijevoza i odlučeno je da se ide sa dva auta sa po dva
motora na priksama ali na kraju smo ipak išli sa kombijem u kojem smo strpali dva
motora a dva na priksu. Quadaši su svoje quadove kao i na scoutingu stavljali
na mali kamiončić.Ponijeli smo i
dosta alata, rezervne gume kao i jedan paviljon za zaštitu od sunca ako ćemo morati više
mehaničariti po motorima ali ga na kraju nismo koristili. Smještaj smo već
prije rezervirali u Kninu („Slatki snovi“ za preporuku, izvrsni domaćini,
veliki parking i malo povučen sa glavne ceste).Dolazak u
četvrtak nešto prije 19 h, brzo u bivak pokupiti startne brojeve i opremiti
motore i quadove sa naljepnicama i transponderima koji će nas cijelo vrijeme
pratiti i omogućiti čak i live tracking za svakog takmičara. Ujedno se odmah
detektira ako netko skrene sa tracka ili ga krati te automatski dobiva kaznene
bodove.U
bivku nas je dočekao i naš Darko Tomić Tom koji je bio zadužen za akreditacije,
tiskane materijale i slično. Organizator
je zaista napravio impresivan
stage, sam bivak i velikišator
sa glavnom logistikom. 
Evo i spomenutog dvojca entuzijasta Bere
i Perice bez kojih ovog eventa ne bi bilo.
Bivak:
Nakon
briefinga u 20h brzo smo se razišli jer se trebalo još raspremiti i pripremiti
za sutrašnji prvi dan. Start je bio klizni od 8 do 8:30 i prvi dan je trebalo
prevaliti nekih 240 km u roku od maksimalno 8 sati. Možda se to nekom čini puno
vremena ali kada se zna da je na nekim dionicama prosječna brzina 20tak km na
sat i da se treba koji puta i odmoriti i natočiti gorivo i pojesti nešto onda
je tih 8 sati dosta na knap. Prvi dan su bila predviđena i tri specijalca od 20/30-tak
kilometara koji su se vozili na vrijeme i tu je trebalo dati sve od sebe.
1.dan
Oni
koji su ganjali rezultat i bili sa hard enduro motorima krenuli su naravno
prvi, a pošto smo mi ipak realno znali da ih ne možemo pratiti, mudro smo pričekali
da oni odu pa da mi u miru možemo ganjati svoj tempo. Ipak nakon prvog
specijalca se je ispostavilo da nas Herina Hondica ne može pratiti (ipak je to
mali dual sport motorić), nas troje je krenulo naprijed a Hera svojim tempom.
Nešto prije „refreshing stage-a“ koje je bilo na pola puta pridružili su nam se
i Quadovi te vozili sa nama jer se ispostavilo da ne mogu koristiti svoju high
tech navigaciju a bez toga si izgubljen u vremenu i prostoru. Na pointu je Gec
skužio da mu pušta jedna guma pa je morao do Udbine tražiti vulkanizera a nas
trojica motora i Vlado Deči smo nastavili po track-u koji nas je vodio čudesnim
krajolicima u visine. Tamo smo došli i do drugog specijalca koji je krenuo
livadama, koje uopće nisu bile ravne. Digli smo se na visine do 1400 m, na
jednom mjestu vrlo uskim puteljkom usječenim u brdo koji se meni činio
nemogućim za proći Quadom jer su zapravo dva kotača morala biti konstantno u
zraku. Zapravo prostora za grešku ili odustajanje nije bilo, ali Vlado je to
hladnokrvno odradio. Nakon toga je došao i vrlo dugačak, naporni spust sa
sipkim kamenjem pomiješanim sa gromadama, gudurama i vododerinama koji nas je
uništio do kraja. Sva sreća nakon toga specijalca je bio lagani bijeli put koji
nas je kanjonom Zrmanje vratio u bazu gdje je naš vjerni Darko ostavio i nešto
sponzorske pive za nas.
Hvalu
mu!!!
2.danMalo
smo umorni ali voziti se mora. Buđenje u 6, doručak, slaganje sitnica na
motorima i jurimo na start. Taman ulazimo a prva grupa već starta. Ovaj dan
radimo kruga Promina, Svilaja, Dinara. Nešto kraći prvi specijalac no onda
kasnije slijedi pakleni specijalac po Dinari. Quadaši i dalje imaju problema sa
navigacijom pa krećemo od starta skupa. Haby je ujutro išao podešavati stražnju
kočnicu ali očito je pretjerao jer već pri prvom usponu se kočnica dimi i curi
ulje tako da ga moramo ostaviti da pričeka tehničku pomoć. Dečki su mu uspjeli
organizirati čeljust sa nekog drugog motora tako da je on kasnije nastavio i
pokušao nas stići. Na žalost taj dan još dva puta buši prednju gumu tako da nas
nije uspio uloviti. Uz put nam se pridružuje i Željko na Yamahi koji isto ne
može koristiti navigaciju pa je zahvalan da ga netko vodi po track-u. Prvi
specijalac je kamenjar i sipina. Dogovor je da na specijalcima vozi svak za sebe
ali opet quadaši se moraju nekome prikrpiti da ne skrenu sa track-a. Dosta je
vruće, ipak svi ga savladavamo bez problema. Lagano spuštanje do Peručkog
jezera i onda uspon na Dinaru. Sve je toplije. Uspon je gadan, kamene
stepenice, sipina, gromade a sve u serpentinama. Ali već smo uhodani dolazimo
do refreshmenta još u dobroj kondi. Kratki odmor, sendviči, punjenje
camelbag-ova sa vodom i onda nam dolazi najteži, najduži, najzahtjevniji
specijalac. Ovog puta je idem zadnji jer HP2 jednostavno zahtjeva nešto sporiji
tempo po kamenitoj Dinari prema kojoj se Velebit čini kao park Maksimir. Uz put
me prolaze još nizozemski Quadaši koji jednostavno lete preko stijena. Sve
dobro završava bez padova i nakon toga specijalca laganini uz Peručko jezero do
baze. Ništa prezahtjevno tako da bez problema pola sata prije limita ulazimo
zajednički u cilj. U cilju vidimo da nismo loši. Miran je drugi, Hera prvi a ja
četvrti u svojim klasama. Haby zbog tehničkih problema dolazi kasno.
Prvobitno
zamišljen kao laganini ali ipak na sinoćnjem briefingu je odlučeno da se vozi
još jedan specijalac.
Šta
možete kad se ljudi žele i natjecati, a neki vide šansu za poboljšanje
plasmana. Track nas vodi prema dolinama Krke i Čikole pa nazad preko
vjetrenjača u bazu. Ujedno najkraći track, ali i limit je spušten na 6 sati.
Znači opet treba držati neki tempo a zna se da je treći dan uvijek krizni.
Ujutro sve upozoravam na to i molim za oprez. Krećemo opet skupa ali nas vrlo
brzo Vlado mora napustiti radi problema sa gumom ( a lijepo sam ih pitao na
scoutingu kako to quadovi rješavaju…). Nastavljamo bez njega i Here koji se
odlučuje za svoj tempo dok mi moramo ganjati rezultat (pogotovo Miran jer mu je
Austrijanac samo minutu iza). Bilo je nekoliko paklenih uspona sa tzv. „dječjim
glavama“ gdje je trebalo odvesti u komadu jer zaustavljanje nije bila opcija
nego u tom slučaju dolje pa iz početka. A usponu nikad kraja. Ali uspjeli smo
jer ipak nam je svakim danom i tehnika bile sve bolja. Na slikici sa strane
kako je to izgledalo no naravno to se ne može prikazati na slici koliko je
teren zapravo bio zahtjevan. Bio je samo jedan specijalac od 10-tak kilometara
ali dosta tehnički zahtjevan. Svi smo odvozili solidno te zadržali tako i svoje
pozicije u plasmanu. I tako laganini uz malo jurnjave po vjetroparku došli smo
unutar limita u cilj. Veselju nije bilo kraja jer smo završili ipak svi sa
solidnim (a Miran i odličnim) rezultatom u svojim klasama, bez težih padova
niti ozljeda što je i najvažnije.
Naš
tim se je pokazao jako homogen i solidaran u trenucima kada je to trebalo i
siguran sam da će nam svima ostati u lijepoj uspomeni, a vjerujem da ćemo se
vidjeti i slijedeće godine, nadam se i u većem broju.
Hvaka
klubu i svima na podršci, Igor
Klarić, Voditelj
ADV sekcije P.S.za naše članice informacija da je bilo i natjecateljki
koje su nastupale u lakšim klasama osim influencerice Egle koja je bila sa
velikom Yamahom. Sve su bile jako hrabre i odvažne na opisanim zahtjevnim
trackovima.Naravno
da smo mi kao džentlmeni pomagali vozačicama ako su imale probleme na tracku sa
tehnikom ili terenom… Egle
sa neizostavnim Gecom (Gec,
nadam se da bu te Verica još pustila na
koji reli….) Iva i Ines Ines
je za 45 sekundi uzela prvo mjesto Njemici
Willmann
Iva
je imala tehničkih problema treći dan
Pa
je malo pokvarila svoj plasman.
Poljakinja
Agnieszka je tek prije dva mjeseca počela
voziti enduro… Svim curama kapa dolje…
Kompletnu galeriju s fotografijama pogledajte OVDJE Rezultati:
|
objavio 9. ruj 2020. 10:32 Petar Milic
5.9.2020. od 8 do
17 sati na parkingu robnih terminala Zagreb održalo se prvenstvo Hrvatske i
prvenstvo grada Zagreba u moto slalomu i moto rally-u. Po prvi puta u povijesti
ovaj događaj bio je organiziran od strane BMW moto kluba Zagreb.
2020. godina
nadmašuje sama sebe nižući grozomorne situacije jednu za drugom, ali to nije spriječilo
sportsku sekciju kluba da pod budnim okom svojeg uvijek spremnog voditelja
Damira Orehovca održava treninge i nadograđuje sportske vještine vožnje
motocikla. Jedini logičan slijed stvari bio je preuzeti i organizaciju samog
prvenstva. Tu su sportskoj sekciji u pomoć pritekli brojni članovi kluba svojim
iskustvom, sponzorstvom, opremom, ali i zajedničkom željom da život napokon
krene dalje normalnim tijekom. Ne novim normalnim. Samo normalnim. U ugodnoj
atmosferi koju je od ranog jutra uz taktove dobre glazbe dodatno popravio miris
roštilja i zvuk točenja piva, događaj je započeo prijavom sudionika i tehničkom
inspekcijom njihovih vozila. Startni brojevi su podijeljeni, mjerni uređaji
postavljeni, a natjecatelji spremni. Došlo je vrijeme za start Moto rally-a
koji je nakon vožnje po prigorsko zagorskim bregima završio bodovanjem testa
sporosti na poligonu. Pobjedu u klasi 1 uvjerljivo je odnio Marin Gros ml. Iz MCK
Jaska. Za njim su slijedili Mario Koren iz MK Križevci i Ivan Karlo Pintar
također iz MCK Jaska. Prva dva mjesta klase 2 pripala su Križevčanima Mihaelu
Prožeku i Ljubomiru Korenu dok je treće mjesto čvrsto prigrlio Sanjin Puž iz MK
Matulji racing.
Nakon stanke za okrjepu
i prijavu te tehničku inspekciju motocikala natjecateljica i natjecatelja koji
su preskočili moto rally, oko 13:30 počelo je natjecanje u moto slalomu. Ova disciplina se sastoji od dva ispita
spretnosti i ispita brzine. Ponosno ističemo da su BMW moto klub Zagreb osim
muških natjecatelja predstavljale i 4 žene. One su hrabro izvršile zadatak u mješovitoj
konkurenciji i najavile ozbiljnu prijetnju muškoj populaciji u nadolazećim
natjecanjima. Dečki su, za sad, ipak popunili prva mjesta u svim klasama. Tako su
se na prijestolju klase 1-1, do 125ccm s mjenjačem, našli, od najboljeg
nadalje: Mihael Prožek iz MK Križevci, Ivan Karlo Pintar iz MCK Jaska i
Ljubomir Koren iz MK Križevci. U klasi 1-2, do 125ccm bez mjenjača, zadnji, a
ujedno i drugi bio je Sanjin Puž iz MK Matulji racing, a jedno mjesto iznad njega zauzeo je Mihael
Prožek iz MK Križevci. Klasa 2-1, od 126ccm do 500ccm s mjenjačem, također je
iznjedrila zanimljiv poredak. Na prvom mjestu, kao i na drugom, bio je Marin
Gros. Na prvom mlađi, na drugom stariji. Oba su pehare odnijeli u MCK Jaska.
Stvari su se malo zahuktale u klasi 2-2, od 126ccm do 500ccm bez mjenjača, gdje
su prvo i treće mjesto zauzeli Križevčani Mario Koren odnosno Ljubomir Koren, a
u sendvič između njih dvojice udobno se smjestio Sanjin Puž odnijevši srebro u
Matulje. Na redu je klasa 3, od 501ccm do 750ccm, u kojoj je nastupila i
voditeljica konferanse cijelog natjecanja Jasna Palić Picukarić iz BMW moto
kluba Zagreb te zauzela čvrsto četvrto mjesto. Ispred nje, kao pravi kavaliri
smjestili su se na trećem mjestu Marin Gros stariji, na drugom Marin Gros
mlađi, a prvo mjesto zasluženo je pripalo Mariu Korenu. Ipak, čini se da većina
sudionika na ovom natjecanju barata motociklima s više od 750ccm što je
karakteristika klase 4. U ovoj klasi nastupile su čak tri žene zauzevši peto
(Draženka Borak), šesto (Martina Milić) i sedmo mjesto (Otilia Varoščić). Sve
tri su članice BMW moto kluba Zagreb. Doduše, svi natjecatelji ove klase
pripadaju istom klubu, a prva četiri mjesta pripala su redom fenomenalnima
Josipu Bajcu, Igoru Klariću, Tomislavu Vitkoviću i Darku Tukulju.
Na ovom
natjecanju prisustvovala su ukupno 4 kluba, a prema rezultatima ostavrili su
sljedeći plasman: prvo mjesto - MK Križevci, drugo mjesto, sa samo 10 bodova
manje, pripalo je MCK Jaska, čvrsto treće mjesto zauzeo je organizator događaja
– BMW moto klub Zagreb, a posljednju poziciju rezervirao je MK Matulji racing.
Ovaj put prijavila su se samo dva tima i to Auto Koren tim koji je zauzeo prvo
mjesto i Jaska Mladina tim na drugom mjestu.
Nakon podjele
pehara i poklona sponzora Sencor, nastavilo se druženje uz odličan roštilj koji
su nam cijeli dan vrijedno spravljali majstori kuhinje iz restorana Zlatni
Dukat. Od ostalih sponzora moramo zahvaliti MTTN-u, Hommage produkciji, obrtu KBS
media te svim članovima kluba koji su volontirali ne bi li se ovaj događaj
održao na najvišem mogućem nivou. Posebna zahvala ide našim vrijednim sucima – Borisu
Fakinu, Damiru Orehovcu, Zlatku Tothu i Zlatku Matasu.
Istina, ovo nam
je kao klubu bila prva organizacija ovakvog događaja, a već znamo što želimo za
sljedeću godinu. Želimo privući još više natjecatelja posebno iz redova kolega
s kojima redovito treniramo kako bi konkurencija bila još jača. Želimo i još
više žena u moto sportu. Želimo i više posjetitelja.. Puno toga mi želimo.
Vrijeme je da počnemo na tome i raditi. Vjerujte mi, već smo krenuli. Vidimo se
ubrzo!
BMW MOTO KLUB
ZAGREB
Odabrane fotografije s natjecanja pogledajte OVDJE Sve fotografije s natjecanja pogledajte OVDJE Sve rezultate moto slaloma pogledajte OVDJE Sve rezultate moto rally-a pogledajte OVDJE
|
objavio 31. kol 2020. 02:16 Petar Milic
22. i 23. kolovoza 2020. naš klub je u organizaciji proširenog upravnog odbora i nekoliko volontera organizirao godišnji klupski susret koji je bio idealan poligon i za održavanje redovite skupštine kluba. Ove godine našli smo se na Platku u planinarskom domu Veliki Platak. Prekrasna primorsko goranska klima, zavojite ceste i svježi zrak dali su nam podstrek za odlično organiziranu zajedničku vožnju pod dirigentskom palicom našeg putnika godine Zvonka Jurića. S kolonom od preko 40 motora proveo nas je putevima uz samu granicu sa Slovenijom gdje smo uživali u neotkrivenim ljepotama šuma, cesta i još ljepše rijeke Kupe! Za neke totalno otkriće, za neke utvrđivanje gradiva. Nakon vožnje koja je završila u sekundu kako je Zvonko planirao, započelo je druženje, fina večera uslužena od super ljubaznog osoblja, ludi ples plesne sekcije kluba te tulumi po sobama. Maturalac reklo bi se. Orni i odmorni, sljedeće jutro smo nakon doručka održali skupštinu kluba na kojoj su izložena i prihvaćena sva izvješća te su se iznosili planovi za budućnost najvećeg moto kluba u Hrvatskoj - BMW moto kluba Zagreb. Po završetku skupštine, svak je pošao svojim putem prema objedu ribljeg ili mesnog okusa, a poneki su se čak, na opće čuđenje, zaputili i kućama. Sve u svemu jedan prekrasan godišnji susret na kojem smo se još više zbližili i bolje upoznali. Nek ih je još puno!
Galeriju fotografija pogledajte OVDJE |
|
