Blagoslov motora i motorista - 12.4.2015.

Mnogi klubovi sada organiziraju blagoslov motora i motorista na početku ili na kraju sezone. Ali kad se kaže „blagoslov motora i motorista“ većina bikera odmah se sjeti velečasnog Pepeka i crkve Sv. Barbare u Bedekovčini. Velečasni Pepek je u mirovini ali, više od petnaest godina duga tradicija ide dalje. A dio te tradicije je i naš klub. Normalno da smo i ove godine učestvovali.Da, učestvovali smo ali ne bilo kako. U našoj koloni bilo je više od 15 motora naših članova. Krenuli smo ispred BBF-a do BS Podsused, gdje smo kompletirali kolonu. Slijedila je vožnja do Luga Zabočkog. Tamo se uvijek zaustavimo na kavici s perecima. Nakon okrepe kratka vožnjica do crkve Sv. Barbare.Ove godine je bio vrlo dobar odaziv. Vrijeme je bilo prekrasno i raspoložanje je bilo dobro. Kobasice su bile odlične ali na kraju ih je ponestalo. Mi, stari učesnici ovog događaja čim smo došli odmah smo se pobrinuli za gablec.Svećenik vodi evidenciju klubova koji učestvuju na blagoslovu. Ove godine bilo je prijavljeno 17 klubova. Nakon mise, pročitani su svi prijavljeni klubovi.Misa je počela u 11:00 sati. Crkva je bila prepuna bikera i domaćih vjernika. Blagoslov je počeo nešto poslije 12:00 sati. Čuo sam od svećenika da na svaki motor moraju opasti bar tri kaplje svete vode. Sam balgoslov je potrajal dulje od sat vremena. Nekoliko naših članova požurilo je doma na ručak a ostali smo prihvatili poziv naših prijatelja, članova MK BLUE KNIGHTS, chepter Zagorje na ručak, na bikerski grah u njihovom klub houseu u Benkovu. Grah je bio izvrstan. Popili smo i po koju pivicu. Malo si počinuli a zatim krenuli dalje.Na Bijelu nedjelju treba otići u Kostel kod Pregrade. Vrlo lijep i živopisan kraj. Kod kapelice na bregu iznad Kostela na Bijelu nedjelju potroši se „praha“ (baruta) u velikim količinama. Mi smo bili s motorima ali svi drugi muži kaj sam ih ja videl v ruki su imali kuburu. Rekao bih da svatko tko ima kuburu on je danas tu na brijegu iznad Kostela. Pred nama su prošle mažoretkinje, mušketiri u povjesnim uniformama, kuburaši iz raznih krajeva lijepe naše pa čak i naš premijer sa nekolicinom svojih suradnika. Kubure su tak gruvale da je zemlja podrhtavala. Moju radoznalost zadovoljio je pipničar na šanku koji mi je objasnio o čemu se radi. Rekao je da su oni oduvjek na Uskrs pucali iz kubura kod crkve u Kostelu. Nakon Titove smrti vlasti su im zabranile da se na Uskrs puca iz kubura. Tada je netko predložio da se ponovo sastanu sljedeće nedjelje, na Bijelu nedjelju pored crkve na brijegu iznad Kostela da potroše sav „prah“ koji su pripremili za Uskrs. I tako su napravili i to je postala tradicija.Kako bi to blagoslov prošao da se ne pojedu pravi domaći zagorski štrukli. Iz lijepog Kostelskog kraja odpeljali smo se do Stubice i „Majsecovog mlina“. Nismo „falili“. Štrukli su bili sa vrhnjem zapečeni, da prste poližeš.Na kraju, trebalo je doma poć. Ali još smo morali svratiti do prijatelja Iveka na jen gemišt. Ali probali smo izvrsno Ivekovo vino iz nekoliko bačvi i nekoliko različitih buteljki. Ovim putem zahvaljujem prijatelju Iveku koji nas je lijepo pogostio. Sa prvim mrakom dopeljali smo se doma nakon jednog lijepog druženja. Pozdrav svima učesnicima a onima koji se ovaj put nisu pridružili ostaje otvoren poziv da nam se pridruže na blagoslovu na zatvaranju sezone pretposljednju nedjelju u listopadu 2015. godine.