Dana 22. lipnja 2025. napustila nas je naša draga Đurđica Fakin – žena čije je srce kucalo u ritmu motociklističkih putovanja, a duša u ritmu zemljopisnih karata, fotografija i putopisnih priča.
Đurđica je bila jedna od osnivačica BMW Moto Kluba Zagreb, utemeljenog 21. ožujka 2005. godine, i od prvog dana pa sve do posljednjeg trenutka – jedna od njegovih najaktivnijih i najpredanijih članica. Bila je više od entuzijastkinje – bila je stup zajednice, izvor znanja i topla prisutnost na svakom našem susretu, vožnji i putovanju.
Osim što je redovito sudjelovala na klupskim događanjima, Đurđica je dala ogroman doprinos i kao volonterka na međunarodnim manifestacijama – FIM Rally 2009. u Zadru i FIM Motocamp 2018. u Šibeniku – te na brojnim aktivnostima našeg Kluba i Hrvatskog motociklističkog saveza (HMS). Svojim dugogodišnjim djelovanjem, stekla je niz priznanja kako od HMS-a, tako i od Kluba – sezona gotovo nije prošla bez nagrade, zahvalnice ili pohvale koja bi nosila njezino ime.
Posebno se istaknula i na svjetskoj motociklističkoj sceni: Đurđica je nositeljica prestižnog priznanja FIM Meritum Supreme, koje dodjeljuje Fédération Internationale de Motocyclisme (FIM) za 30 sudjelovanja na FIM Rallyju. U razdoblju od 1986. do 2024., Đurđica je sudjelovala na čak 33 FIM Rally-a te na 3 FIM Motocamp-a. Bila je poštovana i poznata među motociklistima iz cijele Europe – srdačno dočekivana i prepoznavana među prijateljima iz Austrije, Slovenije, Italije, Danske, Švicarske, Češke, Slovačke, Mađarske, Njemačke i mnogih drugih zemalja.
Đurđica nije bila samo vozačica ili suvozačica. Bila je hodajuća arhiva svih naših putovanja. Ako biste ikad zaboravili gdje smo stali na kavu u Danskoj ili kako se zvao onaj dvorac u Njemačkoj – Đurđica bi znala. S osmijehom bi rekla: „To ti je bilo točno 17 kilometara iza onog sela gdje smo stali na benzin prije kiše.”
Planiranje joj je bilo ritual. Njena zemljopisna karta sa planom puta bila je sveta. Do u detalj je znala gdje ćemo stati, gdje ćemo jesti, kojim putem izbjeći gužvu – pa čak i kad nije bila glavna organizatorica, jer bi sama doma istražila, zabilježila i pripremila se kao da je vodi turu. “Samo da znate,” govorila bi, “onaj most u Grazu sutra je zatvoren do 11.”
Fotografija je bila njezina tiha strast. Uhvatila bi trenutke koje mnogi ne bi ni primijetili – kap kiše na viziru, osmijeh u retrovizoru, sunčev zrak na kacigi netom prije zalaska. Ipak, sebe je teško uvjeravala da stane pred objektiv. “Ma ne mene, slikaj grupu,” govorila bi i skrivala se iza fotoaparata. Danas znamo koliko su te njezine fotografije neprocjenjive – jer zahvaljujući njima, imamo priče, uspomene i osjećaje – u slikama, ali i u riječima.
A pisala je jednako dojmljivo kao što je fotografirala. Njezini putopisi nisu bili suhoparni izvještaji – bili su emotivne slike na papiru. Znala je prenijeti miris borova u Norveškoj, prašinu makadama u Tunisu, tišinu skandinavskih prijevoja prije nego što sunce probije oblake. Uvijek bi u tekst utkala nešto svoje, nešto osobno – jer za Đurđicu, nijedno putovanje nije bilo bez duše.
U šali smo znali reći da je Đurđica bila naš Google Maps, Booking.com i Lonely Planet – u jednoj osobi. Ali iznad svega, Đurđica je imala ono što nijedna aplikacija nema: toplinu, pažnju i istinsko poštovanje prema svakome s kim je dijelila cestu i trenutak.
Draga Đurđice,
Tvoja preciznost, nježnost, humor i duh ostat će zauvijek među nama. Tvoj trag ne mjeri se samo kilometrima koje si prešla i mjestima koja si posjetila, nego u srcima koje si dotaknula. Vozila si, stvarala, vodila, pisala i slikala – ali prije svega, živjela si moto-prijateljstvo onako kako rijetki znaju.
Kad ponovno krenemo na put – bez obzira u kojem smjeru – znat ćemo da si s nama. U organizaciji. U zemljopisnoj karti. U prvom kadru. U zadnjem osmijehu na parkiralištu.
A negdje među oblacima – možda već i fotkaš neki anđeoski Rally za koji tek trebamo saznati rutu.
Počivaj u miru, Đurđice – i hvala ti. Za sve.
Tvoj BMW moto klub Zagreb