DINARIC RALLY 2020

Post date: Sep 17, 2020 11:24:54 AM

Prve ideje za sudjelovanje na Rally-u pale su, ako se sjećate kada je Perica zajedno sa Berom prezentirao „projekt Dinaric“ u zimskom semestru u sklopu predavanja „Aspekti sigurnosti u ADV uvjetima“.

Na sljedećem sastanku ADV sekcije odlučeno je da taj event uvrstimo u naš godišnji kalendar sekcije i od onda više nije bilo povratka.

Uspjeli smo ugurati reli u naš financijski plan za ovu godinu tako da je to bio dodatan poticaj za sve avanturiste željne takvih izazova.

Na žalost, termin je morao biti pomaknut iz dobro znanih razloga, ali smo uspjeli u tom terminu odradili scouting, te vidjeli o čemu se tu radi i usput davali neke preporuke organizatorima.

Na kraju je bilo 7 prijavljenih iz kluba: 4 motora i 3 quada, no u zadnjem trenutku je jedan quadaš odustao pa smo na kraju nastupili u sastavu:

Quad:Vladimir Deči (CA-NAM 650)

Dragutin Buden Gec (CA-NAM 650)

Motori: Zdravko Herenčić (Honda CRF 250)

Robert Hajdek (KTM 690)

Miran Kovaček (Husky 701)

Igor Klarić (BMW HP2 Enduro)

Kako je Perica rekao u jednom intervjuu za Večernji list „Dinaric rally nije za mamine sinove“ naša je ekipa krenula u ozbiljne pripreme. Prije svega nabavljene su nove gume za kamen. Ne znam da li je netko ikada krpao gumu na 40+ u kamenjaru, topla preporuka pokušati na svaki način to izbjeći.

Neki su stavljali „museve“, neki tubliss a ja nisam imao baš neki izbor za veliki motor pa sam uzeo UHD zračnice. Tlak nisam spuštao ispod 1.4 bara što se pokazalo dosta „đombavo“ na Dinari ali rizik je bio jednostavno prevelik.

Odrađeno je scouting i još nekoliko treninga na Sljemenu.

Posebnu pažnju posvetili smo navigaciji, jer je koncept natjecanja takav da se vozi po track-u koji se download-a kao GPX file dan prije relija. Preporuka organizatora je bila da se koristi Osmand za navigaciju, kojeg i mi koristimo na našim ADV izletima.

Trebalo je nabaviti i robustan nosač navigacije. Na kraju ništa nismo našli pa je svaki u svojoj režiji sklepao nešto možda ne lijepo ali funkcionalno, a neki su i nabavljali novi mobitel sa jakom baterijom da može izdržati cijeli dan bez punjenja (BV 9100 se pokazao odlična opcija). Pitate se možda zašto nismo koristili neki USB kabel pa spajali na akumulator?

Pa probalo se to više puta, ali uvijek te žice negdje zapnu ili se kontakti od vibracije raspadnu i onda kad ti najviše treba nemaš navigaciju. Ja sam kao back up uzeo i svoj Garmin ali se na kraju mobitel sa Osmandom pokazao kao puno bolja opcija.

Quadaši su se pouzdali u svoje „high tech“ Garmine što se pokazalo kao velika greška (o tome nešto kasnije).

Lagano smo se počeli dogovarati oko prijevoza i odlučeno je da se ide sa dva auta sa po dva motora na priksama ali na kraju smo ipak išli sa kombijem u kojem smo strpali dva motora a dva na priksu. Quadaši su svoje quadove kao i na scoutingu stavljali na mali kamiončić.

Ponijeli smo i dosta alata, rezervne gume kao i jedan paviljon za zaštitu od sunca ako ćemo morati više mehaničariti po motorima ali ga na kraju nismo koristili.

Smještaj smo već prije rezervirali u Kninu („Slatki snovi“ za preporuku, izvrsni domaćini, veliki parking i malo povučen sa glavne ceste).

Dolazak u četvrtak nešto prije 19 h, brzo u bivak pokupiti startne brojeve i opremiti motore i quadove sa naljepnicama i transponderima koji će nas cijelo vrijeme pratiti i omogućiti čak i live tracking za svakog takmičara. Ujedno se odmah detektira ako netko skrene sa tracka ili ga krati te automatski dobiva kaznene bodove.

U bivku nas je dočekao i naš Darko Tomić Tom koji je bio zadužen za akreditacije, tiskane materijale i slično. Organizator je zaista napravio impresivan stage, sam bivak i veliki

šator sa glavnom logistikom.

Evo i spomenutog dvojca entuzijasta Bere i Perice bez kojih ovog eventa ne bi bilo.

Bivak:

Nakon briefinga u 20h brzo smo se razišli jer se trebalo još raspremiti i pripremiti za sutrašnji prvi dan. Start je bio klizni od 8 do 8:30 i prvi dan je trebalo prevaliti nekih 240 km u roku od maksimalno 8 sati. Možda se to nekom čini puno vremena ali kada se zna da je na nekim dionicama prosječna brzina 20tak km na sat i da se treba koji puta i odmoriti i natočiti gorivo i pojesti nešto onda je tih 8 sati dosta na knap. Prvi dan su bila predviđena i tri specijalca od 20/30-tak kilometara koji su se vozili na vrijeme i tu je trebalo dati sve od sebe.

1.dan

Oni koji su ganjali rezultat i bili sa hard enduro motorima krenuli su naravno prvi, a pošto smo mi ipak realno znali da ih ne možemo pratiti, mudro smo pričekali da oni odu pa da mi u miru možemo ganjati svoj tempo. Ipak nakon prvog specijalca se je ispostavilo da nas Herina Hondica ne može pratiti (ipak je to mali dual sport motorić), nas troje je krenulo naprijed a Hera svojim tempom. Nešto prije „refreshing stage-a“ koje je bilo na pola puta pridružili su nam se i Quadovi te vozili sa nama jer se ispostavilo da ne mogu koristiti svoju high tech navigaciju a bez toga si izgubljen u vremenu i prostoru. Na pointu je Gec skužio da mu pušta jedna guma pa je morao do Udbine tražiti vulkanizera a nas trojica motora i Vlado Deči smo nastavili po track-u koji nas je vodio čudesnim krajolicima u visine. Tamo smo došli i do drugog specijalca koji je krenuo livadama, koje uopće nisu bile ravne. Digli smo se na visine do 1400 m, na jednom mjestu vrlo uskim puteljkom usječenim u brdo koji se meni činio nemogućim za proći Quadom jer su zapravo dva kotača morala biti konstantno u zraku. Zapravo prostora za grešku ili odustajanje nije bilo, ali Vlado je to hladnokrvno odradio. Nakon toga je došao i vrlo dugačak, naporni spust sa sipkim kamenjem pomiješanim sa gromadama, gudurama i vododerinama koji nas je uništio do kraja. Sva sreća nakon toga specijalca je bio lagani bijeli put koji nas je kanjonom Zrmanje vratio u bazu gdje je naš vjerni Darko ostavio i nešto sponzorske pive za nas.

Hvalu mu!!!

2.dan

Malo smo umorni ali voziti se mora. Buđenje u 6, doručak, slaganje sitnica na motorima i jurimo na start. Taman ulazimo a prva grupa već starta. Ovaj dan radimo kruga Promina, Svilaja, Dinara. Nešto kraći prvi specijalac no onda kasnije slijedi pakleni specijalac po Dinari. Quadaši i dalje imaju problema sa navigacijom pa krećemo od starta skupa. Haby je ujutro išao podešavati stražnju kočnicu ali očito je pretjerao jer već pri prvom usponu se kočnica dimi i curi ulje tako da ga moramo ostaviti da pričeka tehničku pomoć. Dečki su mu uspjeli organizirati čeljust sa nekog drugog motora tako da je on kasnije nastavio i pokušao nas stići. Na žalost taj dan još dva puta buši prednju gumu tako da nas nije uspio uloviti. Uz put nam se pridružuje i Željko na Yamahi koji isto ne može koristiti navigaciju pa je zahvalan da ga netko vodi po track-u. Prvi specijalac je kamenjar i sipina. Dogovor je da na specijalcima vozi svak za sebe ali opet quadaši se moraju nekome prikrpiti da ne skrenu sa track-a. Dosta je vruće, ipak svi ga savladavamo bez problema. Lagano spuštanje do Peručkog jezera i onda uspon na Dinaru. Sve je toplije. Uspon je gadan, kamene stepenice, sipina, gromade a sve u serpentinama. Ali već smo uhodani dolazimo do refreshmenta još u dobroj kondi. Kratki odmor, sendviči, punjenje camelbag-ova sa vodom i onda nam dolazi najteži, najduži, najzahtjevniji specijalac. Ovog puta je idem zadnji jer HP2 jednostavno zahtjeva nešto sporiji tempo po kamenitoj Dinari prema kojoj se Velebit čini kao park Maksimir. Uz put me prolaze još nizozemski Quadaši koji jednostavno lete preko stijena. Sve dobro završava bez padova i nakon toga specijalca laganini uz Peručko jezero do baze. Ništa prezahtjevno tako da bez problema pola sata prije limita ulazimo zajednički u cilj. U cilju vidimo da nismo loši. Miran je drugi, Hera prvi a ja četvrti u svojim klasama. Haby zbog tehničkih problema dolazi kasno.

3.dan

Prvobitno zamišljen kao laganini ali ipak na sinoćnjem briefingu je odlučeno da se vozi još jedan specijalac.

Šta možete kad se ljudi žele i natjecati, a neki vide šansu za poboljšanje plasmana. Track nas vodi prema dolinama Krke i Čikole pa nazad preko vjetrenjača u bazu. Ujedno najkraći track, ali i limit je spušten na 6 sati. Znači opet treba držati neki tempo a zna se da je treći dan uvijek krizni.

Ujutro sve upozoravam na to i molim za oprez. Krećemo opet skupa ali nas vrlo brzo Vlado mora napustiti radi problema sa gumom ( a lijepo sam ih pitao na scoutingu kako to quadovi rješavaju…). Nastavljamo bez njega i Here koji se odlučuje za svoj tempo dok mi moramo ganjati rezultat (pogotovo Miran jer mu je Austrijanac samo minutu iza). Bilo je nekoliko paklenih uspona sa tzv. „dječjim glavama“ gdje je trebalo odvesti u komadu jer zaustavljanje nije bila opcija nego u tom slučaju dolje pa iz početka. A usponu nikad kraja. Ali uspjeli smo jer ipak nam je svakim danom i tehnika bile sve bolja. Na slikici sa strane kako je to izgledalo no naravno to se ne može prikazati na slici koliko je teren zapravo bio zahtjevan. Bio je samo jedan specijalac od 10-tak kilometara ali dosta tehnički zahtjevan. Svi smo odvozili solidno te zadržali tako i svoje pozicije u plasmanu. I tako laganini uz malo jurnjave po vjetroparku došli smo unutar limita u cilj. Veselju nije bilo kraja jer smo završili ipak svi sa solidnim (a Miran i odličnim) rezultatom u svojim klasama, bez težih padova niti ozljeda što je i najvažnije.

Naš tim se je pokazao jako homogen i solidaran u trenucima kada je to trebalo i siguran sam da će nam svima ostati u lijepoj uspomeni, a vjerujem da ćemo se vidjeti i slijedeće godine, nadam se i u većem broju.

Hvaka klubu i svima na podršci,

Igor Klarić,

Voditelj ADV sekcije

P.S.

za naše članice informacija da je bilo i natjecateljki koje su nastupale u lakšim klasama osim influencerice Egle koja je bila sa velikom Yamahom. Sve su bile jako hrabre i odvažne na opisanim zahtjevnim trackovima.

Naravno da smo mi kao džentlmeni pomagali vozačicama ako su imale probleme na tracku sa tehnikom ili terenom…

Egle sa neizostavnim Gecom

(Gec, nadam se da bu te Verica još pustila

na koji reli….)