Ujutro krećemo opet sa tjelovježbom. Dečke molim da mi još malo izravnaju zid kuće koji se malo nakrivio. I zaista, zid je sada potpuno ravan!
Robertovu gumu moramo ponovo krpati. Izgleda da te Yamahe dosta deru gume….
Moramo ipak nešto kratiti planiranu rutu, ali negdje oko podneva stižemo na ulaznu rampu od parka gdje nas dočekuje Mirko kojeg Zdenko dobro pozna tako da slobodno ulazimo u park prirode. Boje Velebita su fenomenalne u ovo doba, dečki slikaju smartićima sve u 16….
Ručamo ostatak roštilja od jučer i spremamo se za povratak. Vozi se sve jači tempo koji više za nikoga nije problem. Sipine, uzbrdice, vododerine su sad već „piece of cake“ i sve postaje pravi gušt.
Ali uvijek kada je najbolje treba prekinuti. Dolazimo po planu u Drivenik, vraćamo motocikle u cestovni „set up“. Oblačimo civilku, pakiramo motore i još prije mraka krećemo starom cestom za Zagreb.
Ostalo nam je još novaca u zajedničkoj blagajni (zbilja se malo potrošilo) pa se častimo domaćom štrudlom od šumskog voća u Delnicama. Darko je okrutno stišao glasno ushićenje novo pečenih enduro „profića“ objavom da je sve što smo za vikend prošli na skali enduro težina od 1 do 5…..bilo 1 (!!!!!), ali tužna lica i plačne oči svih sudionika, takla su ga do srca pa je odmah popravio težinu na visokih 1,5!!!!!!! To se zove motivacija za sljedeću sezonu!
Krećemo u koloni noću dalje za Zagreb gdje stižemo oko 21:00.
Bio je to jako lijepi enduro vikend sa puno doživljaja, avantura, anegdota i biti će mi veoma drago da ga druge godine ponovimo. Hvala svima na sudjelovanju i ugodnom druženju.
Lijepi pozdrav,
Igor!
P.S. Primijetio sam u ovim danima nakon Djedovine da se na veliko kupuju felge, gume i ostala enduro oprema tako da druge godine možete očekivati još veće avanture…..težine 2!!!!
------------------------------
------------------------------