Cijelu godinu slušam puno lijepih priča i dogodovština sa dosadašnjih Djedovina kao jedno od najboljih,
najzanimljivijih, naj….. unutar ADV tima. Više puta sam gledao kalendar događaja, i konačno stigao je mail sa
osnovnim informacijama te obrascem za prijavu. Prijavio se. 😊
Pripremni sastanak dogovoren na tradicionalnom mjestu od kuda kreće većina ADV vožnji i druženja – u
Remetama kod Toma. Kao i svaka priprema do sada na kojima sam bio, sve je bilo organizirano na najvišoj
razini – kobasice, špek, jeger, luk….. te naravno idelano ohlađene pive i gemišti.
U kaminu lagano pucketa vatra, pristiglo društvo priča ADV dogodovštine, šale ……. sve u ugodnoj atmosferi.
Tom hvala za ugodan ambijent i svu pripremu.
Dosta priče, javio se Igor, vrijeme je da se prodiskutira o detaljima:
- na koji način ćemo do Drivenika, tko će motorom a tko autom
- ruta prvi dan
- ruta drugi dan
- rezervne zračnice, alat, starter, ruksak sa „prvom pomoći“…..
- logistika (hrana, piće i ostale „najvažnije“ potrebštine)
Kao i uvijek do sada, Igor je detaljno pripremio rute za svaki dan posebno. Svaku rutu je u detalje prezentirao
i naglasio svoje preporuke s obzirom na iskustvo cijelog društva.
Tijekom prezentacije ruta, najviše se se diskusija razvilo na temu Panosa prvi dan. Radio se o 400+ km
offroad- a u jednom danu. Većina ekipa nije dovodila u pitanje da se to može. Igor je mudro zaključio
diskusiju; ako stignemo do Krasnog do 12:00, odlučit će se na licu mjesta 😊.
Uglavnom, detaljne rute nisu dogovorene, nego će odluka pasti na licu mjesta – fair enough!!!
Medjutim, logistika se dogovorila u detalje. Koliko mesa za roštilj i gdje nabaviti, tko i koliko piva, vina, kruha,
luka i naravno crvene dugoljaste paprike, malo ljuckaste za roštilj kod babe na trešnjevačkom placu, po
posebnom zahtjevu Geca, jer kad on vodi brigu nitko nikad nije ostao gladan 😊. U kasno- popodnevnim
satima stigli smo u Drivenik. Nakon razmještanja po sobama i krevetima, pripreme za avanturu koja nas čeka
počele su „punom parom“ 😊.
Uz odličan roštilj, popilo se „koje“ piće, prepričavale zanimljive priče te dogovarali detalji za sutra. Uz nježne
zvukove cvrčaka iz prizemlja i prvog kata, ekipa je usnula u san. Jutro, ekipa iz soba izlazi u punoj
„ratnoj spremi“, doručak s nogu i svi spremni za polazak. Stop! Javio se naš dragi Hamer – najprije vježbe
razgibavanja. Iskreno, jako dobar trening i dobro nam je došao prije vožnje. Slike nema jer su svi predano
vježbali. Dogovor rute - Panos mora pasti, dvojbe nema, krečemo!!!! 😊
Uspon iz Drivenika, uz jutarnje sunce, bilo je lagano zagrijavanje u dan koji je pred nama. Vozi se po
dogovorenom rasporedu, uz čekanja na skretanjima, i pomalo hladno kad smo se popeli na planinu. Jesenske
boje na sve strane, predivno u svakom obliku (koliko se stigne vidjeti 😊). Ovi na početku kolone „navodno“ su
vidjeli medvjede a mi na začelju smo zato imali sprej protiv medvjeda 😊. Prvo skretanje s planirane rute –
zatvorena rampa i traži se okolni put, nastavak vožnje.. Ponovno zatvorena rampa, nova alternativa i pauza.
Nastavak vožnje prolazi uredno po već dogovorenom redoslijedu. Nešto izgubljenog vremena pokušava se
nadoknaditi da se u Krasno stigne na vrijeme kako bi se stiglo i na Panos. Uz dodano tankiranje u Brinju, u
Krasno stižemo podosta nakon planiranog roka, kao što su neki i procijenili 😊. Što je tu je, nakon uzbudljivog
prvog dijela, trebalo je štogod pojest i popit. Nakon pravog bajkerskog ručka, pogađate kobasice, špek,
konzerve, luk…… trebalo je nadoknaditi izgubljene tekućine, jer dehidracija nije šala. I tu nastaju problemi. Naš
dragi kolega Sead, koji je bio sa quad-om, od kojeg se očekuje da je logistički spreman, za nas 11 ima samo 4
piva i pun kufer stiropora 😊. Znam da suosjećate čitajući, ali vjerujte, nama je bilo puno gore 😊. Dogovor je
pao, Panos neki drugi puta (Igore, nećemo zaboraviti obećanje), dogovorena je alternativa i pokret.
Naletjeli smo putem opet na zatvorenu rampu, ali dala se obići bez većih problema. Nizaju se predivni krajolici,
čas je vožnja po šumi, čas po proplancima sa pogledom na more…. baš onako kako sam i zamišljao ovakve
vožnje. Pred spuštanje na Drvenik stajemo na vidikovcu sa pogledom na jezero i u zaleđu more. Zadnjim
tragovima dana, vračamo se u bazu.
Ninče se odmah latio posla i krenuo u pripremu roštilja, ali bez paprike ☹. Srećom Gec dolazi tek ujutro, možda
se neće sjetiti 😊.
Večer, kako to i priliči, nakon odličnog roštilja, prolazi uz ispijanje povećih količina svih tekućina budući da smo
se vratili dehidrirani (4 piva za 11 ADV bajkera 😊). Nakon ugodnog druženja i razgovora, krenulo se na počinak.
Uz pjesmu cvrčaka iz prizemlja i prvog kata usnuli smo u san. Sljedeće jutro priključuju nam se Gec, Vlado i
Dubravko – 3 quada – čitaj logistika je tu i možemo krenuti na put. Nakon obaveznog razgibavanja, predvođenog
Hamerom, krečemo! Cilj ovog dana nam je sjeverni dio prema Risnjaku i nazad. Kilometri odlično odabrane rute
ostaju iza nas a asfalta gotovo i nismo ni vidjeli. Sada već uigrana ekipa vozi dobar ritam, Predrag se trudi
uhvatiti nas sve kamerom, kome se ovom prilikom zahvaljujem na super videu koji se potrudio napraviti (opet).
Hvala Predrag!!! Tijekom putovanja, osim pokoje zatvorene rampe naletjeli smo i na šumske radnike.
Cesta prema Titovoj vili bila je široka, uredna i ugodna za voziti (kao da su je gradili njemački zarobljenici).
Nakon prolaska pokraj široke poljane i srna koje smo prekinuli u paši, dolazimo do Titove vile. Pao je prijedlog
da se ovdje napravi sljedeća BMW skupština.
Pauza.
Na pauzi, pogađate, ničeg nije falilo, Gec je bio sa nama! Bilo je i piva koje smo čak vratili natrag u bazu 😊.
Daljnja vožnja nastavlja se prema ranije planiranoj ruti uz još jednu pauzu.
Pri povratku u bazu, Igor nas je odveo, po meni možda i najljepši dio rute, lijepa cesta, lagani uspon, lakši a i koji
oštriji zavoj. Cijelim putem uz jesenske boje, pratile su nas bijele stijene između kojih su rasla stabla bukve. Na
kraju te dionice naišli smo na neočekivanu prepreku pored koje se nije moglo niti motorima. Skupilo se vijeće
te razvila se ozbiljna rasprava i strategije kako obići rampu ili se vratiti nazad. Tražio se alternativan put,
predlagalo da se sa vitlom spušta jedan po jedan…..
Na kraju odbor je donio odluku od koje su neki pali na guzicu 😊.
Povratak u bazu bio je bez daljnjih stajanja, pa čak ni na vidikovcu, da se odojak i teletina ne ohlade – prioriteti
se trebaju znati. Uz zafrkanciju, ugodno druženje, šale, iće i piće završila je Djedovina 2022 (za većinu, Igor, Tom i
Hamer vračali si se sljedeći dan u Zagreb motorima.
Link na video je niže:
Sudionici djedovine 2022:
1. Igor Klarić
2. Branimir Hamer
3. Darko Tomić
4. Darko Delić
5. Davor Nimčević
6. Željko Ranković
7. Predrag barić
8. Dubravko Ahel
9. Goran Bjelotomić
10. Nikola Barišić
11. Vladimir Deći
12. Sead Dubravić
13. Dragec Buden - Gec
14. Ivan Sviben
Tradicionalna 11-ta Djedovina posebna je po ponovno velikom broju sudionika, po najvećoj off-road kilometraži i
najvećem broju quad-ova.
Hvala svima na prekrasnom druženju, a posebna zahvala Igoru na gostoprimstvu i vrhunski pripremljenim
rutama, i posebno alternativama 😊
Veselimo se ponovnom susretu!!!