Embedded Files
Po jutru se dan poznaje. Na trpezi za doručak hladna janjetina, glava ko voli, luk. Počelo je hard, ak se mene pita. A ne pita se.
Pozdravljamo se sa Glumcima, ne glume, stvarno su gostoljubivi domaćini.
I krećemo.
Prvi današnji cilj je Plješivica. Grabimo kilometre i nadmorsku visinu kao proždrljivi grabežljivci. Kao da nismo već jeli, i to hladnu janjetinu s lukom u osam ujutro.
Želimo se naužiti ove nezasitne ljepote. Sa vrha ne znaš kuda bi gledao, na Liku, Bosnu, kanjon Une, u pozadini Velebit, ispod naših nogu piste od Željave.
No krenuti se mora, puti zovu.
Opijeni plešemo zavojima bijele ceste do D1 koja nas vodi do Korenice gdje se rastajemo sa anglosaksonskim i istarskim predstavnikom .
Davor put Rovinja, Andrija put Zagreba.
Ostalo nas pet, nismo desetkovani, al smo bogme prepolovljeni.
Putovanje poprima novu dimenziju. Vozimo se uz jezera, rijeke, potoke, izvore, kroz kanjone, niz padine, preko livada....
Tamo gdje se smije i gdje se ne smije, tamo gdje se može i skoro ne može. Gdje puta ima i gdje ga nema. Po natruhama puta.
Proljeva se „umjetna“ Jana, Studena, Bistra. Sa gnušanjem. Nadalje se pije voda iz potoka, curaka, rijeka.
Granice padaju, motori se više ne voze, sada se i guraju i vuku i poliježu. Prednji kotač postaje stražnji, a stražnji postaje prednji. Vozi se i na jednom cilindru.
U takvoj atmosferi Predsjednik pred nama zajaše i Yamahu. Konstarnacija.
A ne znamo što piše u Pravilniku.....
Ćorkova uvala nas je dočekala u svoj svojoj ljepoti.
Bezvremenska ljepotica kočoperi se svojom zelenom valovitom uvalom, porubljenom odmjerenom kombinacijom bjelogorice i crnogorice. Čak je i intervencija ljudske ruke u obliku velike zgrade bivše lugarnice sazdane od drva i kamena pokrivene drvenom šindrom te vijugave bijele ceste nadogradila ovu idiličnu sliku. Al znamo odabrati mjesto za gablec.
A i vrijeme nas već dva dana služi kao k.... budalu ( recenzija ? )
Sveopću idilu narušio je jedan bezobrazni lički kamen koji se na silu upoznao sa mojom prednjom felgom. Prilikom upoznavanja došlo je do male deformacije kroz koju je zrak prelazio iz prostora većeg tlaka u prostor manjeg tlaka.
J..... ispraznila se. Kao Prvi ljudi prije no što su izmislili oruđe pokušavali smo popraviti kvar.
Sa 0,3 atmosfere možeš voziti. Sa 0,1 ne možeš. Tada nastupa Davorinova čarobna bombica i stvara luksuz i komfor od 0,6 atm. na neko vrijeme.
Domogavši se čekića u prvom selu, u svega pola sata pomaknuli smo se 250.000 godina u evoluciji čovjeka, pomišljam....ovo je i vremeplov, a ne samo enduro.
Uz timski rad, a pod budnim nadzorom lokalnog stanovništva i dobronamjernim stručnim savjetima, sa 2,7 atm koje i danas kad ovo pišem žive u gumi, odjurili smo u smjeru Josipdola.
U Karlovcu nas je Davorin počastio u kultnom GP- u ćevapima i pljeskavicom makar je najavio hamburgere, nismo mu to zamjerili :-), a u Draganiću smo se rastali sa njim.
U Zagreb smo stigli taman u pola Tvoje Lice Zvuči Poznato, e da je nisu maknuli zbog Izbora.
Mora da Predsjednik ili neko od članova zna najmračniju Darkovu tajnu kojom ga ucjenjuju, jer tko bi inače bez razloga radio ovakav izlet. A meni drago. Zbog izleta.
Darka mi žao, baš je neki dobar.
Utisaka i događaja ima i prekoviše, morao sam odabrati samo neke da ne budem predug i predosadan, što vjerojatno nisam uspio...
Ovo je iz perspektive enduro zelenaša, neka mi ne zamjere isti, a ni oni sa višim činovima
A da, sve sam pisao ponovo jer mi se prvi put obrisalo i bez tracka tako da kronologija nije izdašna.
---------------------------------------
---------------------------------------
Page updated
Google Sites
Report abuse