IZLET „MED DVEMI VODAMI“ 10.07.2021.

19.7.2021.

Za izlet se počelo spremati već od ranoga jutra kada smo ja i Danijela u pola sedam iz pećnice vadili vruće tople sirne jastučiće za naše putnike. Začudo sve smo spremili na vrijeme a da nismo čak ništa ni zaboravili u onom trenutku kad se ona lampica upali iznad glave dok sjedneš na motor obučen u punoj opremi. Čak nas i naš prijatelj Damir koji je izrazio želju da nam se pridruži na našem klupskom izletu, nije predugo čekao. Uz zrake sunce koji su se probijale kroz oblake, krenuli smo prema dogovornom sastajalištu benzinskoj pumpi ROX, prognoza je bila obećavajuća, pa nije mi bez veze Vakula susjed. Prije pola osam smo stigli na ROX, i čekali ostale članove da nam se pridruže. Vrijeme okupljanja je brzo prošlo jer je sat pokazivao da je osam i vrijeme za polazak, neki su u interventnom stilu ispijali kave, jer se ne smije kasniti. Dvije minute nakon osam sati krenuli smo skoro svi zajedno u formiranoj grupi prema prvom odredištu Marina Prelog na prvi odmor i kavu, putem su nam se pridružili kod Galić benza u Sesvetama Srećko i Marijana Travaš, tako da smo tada bili kompletni i nastavili laganim tempom. Na Marinu Prelog rijeke Drave stigli smo oko devet i dvadeset, ugodno se smjestili popili kavu prezalogajili i nastavili put prema Kotoribi na imanje OPG Siladi. Vozili smo se ravnom cestom uz nasip hidroelektrane sve do Donje Dubrave i uz malo off vožnje zbog radova na cesti stigli u Kotoribu kolijevku Hrvatske željeznice. Tamo su nas srdačno dočekali djelatnici OPG Siladi, gdje smo degustirali bučina ulja i iz prve ruke se uvjerili da to nije trošeno ulje nekog starog motora nego kvalitetno ulje dobiveno iz bučinih koštica. Kako bi u potpunosti zaokružili posjet OPG Siladi, nedaleko od proizvodnog pogona i trgovine otišli smo vidjeti jednu od najugroženijih pasmina hladnokrvnih konja na svijetu, Međimurskog konja, kojih sada prema zadnjem broju ima uz prinovu 37, nekad ih je bilo jako puno, pogotovo u doba kada su vukli tramvaje u Beču. Na imanju ih je troje od čega jedno ždrijebe, a ostalo blago se čuva na drugim imanjima entuzijasta. Osim njih vidjeli smo i mlade koze, praščiće i telad. Sa imanja krenuli smo nešto prije pola dvanaest u utrci sa vremenom da stignemo u zakazano vrijeme u dvanaest sati u Muzej Međimurja Čakovec. Kasnili smo samo dvije minute, toliko koliko smo i kasnije krenuli sa benzinske pumpe ROX. Na parkingu nas je dočekala ravnateljica Maša Hrustek Sobočan koja je i sama bajkerica, pa nas je tim više još srdačnije dočekala. Kako ne bi gubili vrijeme, predani smo bili mladim kustosicama Janji i Magdaleni na obilazak, osim toga imali smo privilegiju da smo prva organizirana grupa koja je kročila u muzej nakon obnove. Pažljivo smo slušali o baštini Međimurskog kraja i zgode i nezgode Zrinskih, no neke je očito zbog vrućine savladala žeđ, pa su se smjestili u hlad kafića na hladnu pivu. Cijeli obilazak trajao je gotovo dva sata, za kraj obilaska smo se fotkali i rastali sa našim dragim osobljem muzeja. Hitali smo prema restoranu Kneja u Malom Mihaljevcu, jer je glad i žeđ bivala sve jača. Sreća što nije daleko od Čakovca, pa smo se tamo raskomotili od teške moto opreme i prionuli hrani i piću, a kasnije je bilo i pjesme. Punih trbuha nakon fine klope, zajašili smo motore i negdje iza sedamnaest sati zavojitim cestama slalomski vozili prema najsjevernijoj točki Hrvatske općini Sveti Martin na Muri, konkretnije Žabnik. Zadnji dio puta opet se malo vozio off, no uspjeli smo se probiti do Mlina na Muri, pa smo time i zaokružili priču Med dvemi vodami vožnjom Međimurjem između dvije rijeke, Drave i Mure. Visoke su temperature, pa smo svi žedni jedva čekali okrijepu, a bilo je i međimurske gibanice. Mura nije bila visoka ali je hrabrost za toliko bila veća da se skelom prevezemo se jednog kraja Mure na drugi. Nakon nekog vremena kako je sunce zalazilo komarci su nas počeli podsjećati da se dan bliži kraju i da je vrijeme za polazak. Mi smo te znakove prepoznali prema sve većem broju ubodu, i nakon odmora na Muri krenuli prekrasnim cestama preko Štrigove, Svetog Urbana do benzinske pumpe u Pušćinama. Tamo su neki nastavili svojim putem, a oni uporni produžili su do Novog Marofa na još jedno piće u Flamingu. Nakon druženja iza dvadeset i jedan sat umorni i puni dojmova nastavili smo prema Zagrebu.

Članovi i nečlanovi koji su prisustvovali događaju:

1. Željko Kukec

2. Tomo Buden

3. Dragutin Buden – Gec

4. Rankica Besak

5. Dubravko Besak

6. Silvio Lokar

7. Jasna Lokar

8. Damir Balaško

9. Đurđa Fakin

10. Boris Fakin

11. Srećko Travaš

12. Marijana Travaš

13. Gordana Levojević

14. Božidar Levojević

15. Stjepko Varga

16. Marijan Strugar

17. Ivana Ćorić

18. Damir Štambuk

19. Stjepan Burić

20. Borna Lokar

21. Nada Jurić

22. Zvonko Jurić

23. Asko Hasanpašić

24. Danijela Orehovec

25. Damir Orehovec

Galeriju fotografija pogledajte OVDJE

Organizator:

Damir i Danijela Orehovec