26. – 28. lipnja 2026. | BMW Moto Klub Zagreb
Postoje putovanja na koja se ide zbog prekrasnih cesta, neka zbog zanimljivih mjesta, a neka zbog dobrog društva.
A postoje i ona na koja se ide zato što je Bonde nešto organizirao, pa je najbolje sjesti na motor i ne postavljati previše pitanja! 😂
Tako je nastala i naša Bondeova tura - Kosovo 2026., još jedna avantura BMW Moto Kluba Zagreb koja je u samo nekoliko dana ponudila gotovo sve što jedan motociklist može poželjeti: zavoje, planine, povijest, zanimljive ljude, odličnu hranu, dobru kapljicu i društvo zbog kojeg se i najduži dan na motoru čini prekratkim.
Dobro, možda ne baš svaki dan. Na 36-37 °C, u punoj motociklističkoj opremi, i najvjerniji zaljubljenici u dva kotača povremeno su razmišljali bi li bilo pametnije otvoriti štand sa sladoledom. 🍦
Ali krenimo redom...
Petak, 26. lipnja - Skopje, zagrijavanje motora i hlađenje vozača
Naša avantura započela je okupljanjem u Skopju, gdje smo se polako uhodavali u ritam putovanja, susretali s prijateljima i pripremali za ono što nas čeka sljedećih dana.
Bonde je, naravno, imao plan. I raspored. I rutu.
Ostali smo imali uglavnom jedno pitanje:
„Kad je kava?” ☕😂
Skopje nas je dočekalo svojom živopisnom atmosferom, gostoprimstvom i temperaturama koje su jasno dale do znanja da smo na Balkan došli usred ljeta, a ne na zimovanje.
Ipak, za sve postoji rješenje. Netko se odlučio za odmor, netko za bazen ili wellness, a netko je jednostavno pronašao hlad i zaključio da je to trenutačno najljepša turistička atrakcija. Večer je donijela još jedan razlog za dobro raspoloženje - pobjedu Hrvatske nad Ganom rezultatom 2:1! 🇭🇷⚽
Tako se naše motociklističko druženje na trenutak pretvorilo u navijačko okupljanje. Motori su mirovali, ali glasnice definitivno nisu!
Bio je to odličan uvod u ono zbog čega smo zapravo došli.
Drugoga dana počeo je ozbiljan dio ture.
Iako, kad se Bonde nasmije i kaže: „Dečki, danas imamo jednu lijepu, laganu vožnju”, iskusniji članovi već znaju da riječ laganu treba uzeti s određenom rezervom. 😁
Pred nama je bilo približno 250 kilometara vožnje, brojna odredišta i dan tijekom kojeg smo upoznavali različita lica Kosova.
Naš put vodio nas je najprije prema Letnici, mjestu posebnog značenja i bogate duhovne tradicije, a zatim prema Janjevu, čija je povijest snažno povezana s hrvatskom zajednicom na Kosovu.
Ovakva mjesta podsjećaju nas da motociklistička putovanja nisu samo cesta i kilometri. Ona su prilika da upoznamo krajeve, ljude i priče o kojima često znamo premalo.
A povijesti na ovim prostorima doista ne nedostaje.
Sljedeće postaje bile su Gračanica, poznata po svom veličanstvenom srednjovjekovnom manastiru, te Gazimestan, jedno od povijesno najznačajnijih mjesta na Kosovu.
Bili su to trenuci u kojima smo nakratko zamijenili zvuk motora pričama o prošlosti.
Čak je i naša uobičajena klupska zafrkancija malo utihnula.
Dobro, ne potpuno. Ipak smo mi BMW Moto Klub Zagreb. 😉
Posjetili smo i Prekaz, odnosno Memorijalni kompleks posvećen Ademu Jašariju i njegovoj obitelji.
To je mjesto na kojem čovjek zastane i razmisli o teškoj povijesti ovih prostora.
Bez velikih riječi i bez šala – samo s poštovanjem prema ljudskim sudbinama i događajima koji su obilježili noviju povijest Kosova.
Nakon povijesnih obilazaka, vrućine i kilometara, put nas je doveo do Istoga, gdje je stigao i toliko željeni predah.
A kad s motora skinete kacigu na gotovo 37 stupnjeva, dogode se dvije stvari:
Shvatite koliko je obična hladna voda zapravo veličanstven izum.
Prestanete se čuditi zašto su vam svi prijatelji odjednom jako mokri po glavi. 😂
Uz opuštanje, razgovore i prepričavanje dojmova završili smo dan bogat novim iskustvima.
A sutra?
Naravno, Bonde je ponovno imao plan.
Treći dan donio je novu rutu od približno 250 kilometara - i možda najšareniju kombinaciju prirode, kulture, gastronomije i motociklističkog uživanja.
Ako je prethodni dan bio bogat poviješću, ovaj je izgledao kao da je netko u isti program odlučio ugurati sve najljepše što se može vidjeti, okusiti i fotografirati.
A taj „netko” bio je, naravno, Bonde. 😎
Dan smo započeli obilaskom prirodnih ljepota u okolici Istoga, uključujući Veliki vodopad i područje kanjona Belog Drima.
Nakon kilometara asfalta i visokih temperatura, šum vode, zelenilo i osvježavajuća priroda djelovali su gotovo nestvarno.
Bio je to onaj trenutak kada svi odjednom postanu ljubitelji prirode, a fotografiranje traje malo dulje nego što je prvotno planirano.
Posebno zato što je fotografije trebalo napraviti prije nego što nas Bonde ponovno pozove na motore! 📸😂
Slijedio je posjet Pećkoj patrijaršiji, jednom od najvažnijih srednjovjekovnih vjerskih i kulturnih spomenika na ovom području.
U okruženju stoljetnih zidina i zelenila imali smo priliku osjetiti sasvim drukčiju atmosferu od one na prometnim cestama.
Takva mjesta daju posebnu vrijednost putovanju jer nas, makar nakratko, uspore i podsjete koliko bogatu kulturnu baštinu kriju krajevi kojima prolazimo.
Put nas je zatim doveo do Orahovca, poznatog vinogradarskog kraja, gdje smo posjetili vinariju Stone Castle.
A to je već bio dio programa koji je izazvao posebno zanimanje.
Ogromni podrumi, impresivni redovi bačava i priča o proizvodnji vina ostavili su snažan dojam.
Neki su se divili tehnologiji i tradiciji vinarstva.
Drugi su vrlo pažljivo proučavali koliko velik broj bačava zapravo stane u jednu prostoriju.
A treći su samo čekali trenutak kad će se teorijski dio pretvoriti u praktični. 😂
Uz druženje i upoznavanje lokalne vinske tradicije, ova je postaja pokazala da Kosovo ima što ponuditi i ljubiteljima dobre kapljice.
Nakon Orahovca stigli smo u Prizren, grad koji nas je oduševio svojom atmosferom, poviješću i prepoznatljivim izgledom.
Stari grad, kamene ulice, rijeka, mostovi, džamije, živopisni lokali i okolne planine stvaraju posebnu sliku koju je teško zaboraviti.
Naravno, naš obilazak nije mogao proći bez predaha.
Tu je na scenu stupila i boza, tradicionalno osvježavajuće piće.
Za one koji je nikada nisu probali, teško ju je jednostavno opisati.
Recimo samo da je najbolje probati je osobno, pa odlučiti pripada li kategoriji „Daj još jednu!” ili „Drago mi je da sam probao.” 😁
U svakom slučaju, Prizren je mjesto na koje bismo se rado vratili.
I to ne samo zbog boze.
Naš put nastavio se kroz Rečane, Sredsku i Mušnikovo, uz prekrasne prizore i planinski krajolik.
U programu je bio i predah u Villa Parku, a zatim vožnja područjem Prevallea i Brezovice.
Upravo takve dionice podsjećaju nas zašto uopće vozimo motore.
Cesta koja se provlači kroz prirodu, planine u daljini, svježiji zrak i osjećaj slobode koji je teško objasniti nekome tko nikada nije sjeo na motor.
Nema žurbe, nema svakodnevnih obveza – samo cesta, ekipa i pogled koji se mijenja iza svakog zavoja.
Dobro, ima i pokoja pauza za fotografiranje.
I pitanja: „Koliko još imamo?”
Na što odgovor obično glasi: „Ma još malo!”
A svi znamo koliko je još malo rastezljiv pojam na motociklističkim putovanjima. 😂
Nakon bogatog dana i novih kilometara vratili smo se prema Skopju, puni dojmova i uspomena.
Ne brinite, nismo zaboravili možda i najvažniju stavku svakog ozbiljnog motociklističkog putovanja!
Jer, koliko god voljeli motore, zavoje i planinske ceste, jedan dobro postavljen stol ima posebnu moć okupljanja članova našeg kluba.
Tijekom ture uživali smo u bogatoj lokalnoj gastronomiji, druženjima uz stol i obrocima nakon kojih je ponekad bilo lakše ponovno pokrenuti motor nego ustati sa stolice.
Porcije su bile izdašne, atmosfera odlična, a razgovori su se redovito pretvarali u analize dnevne rute.
Naravno, nakon druge ili treće priče, svi smo vozili malo brže, zavoji su bili malo oštriji, a kilometara je bilo nešto više nego što ih je pokazivao GPS. 😂
To je, uostalom, sasvim normalan dio motociklističke tradicije.
U tri dana doživjeli smo nevjerojatno mnogo.
Od Skopja i povijesnih mjesta Kosova, preko vodopada, manastira i vinarije, sve do šarmantnog Prizrena i prekrasnih planinskih cesta.
Prošli smo približno 500 kilometara na dvjema kosovskim etapama, upoznali zanimljive krajeve, naučili ponešto novo i još jednom potvrdili ono što odavno znamo:
Najbolje motociklističke ture ne čine samo ceste i odredišta. Čine ih ljudi s kojima ih dijelimo.
Posebna zahvala ide našem Bondeu, koji je osmislio i organizirao ovu avanturu te se pobrinuo da u svega nekoliko dana vidimo, doživimo i okusimo gotovo sve što je bilo moguće. A ako mu je netko nakon ture rekao da je program bio malo prenatrpan, sigurno je već imao spreman odgovor:
„Pa nismo valjda došli samo sjediti!” 😂
Veliko hvala i svim sudionicima na odličnom društvu, dobroj atmosferi, strpljenju, smijehu i uspomenama koje ćemo još dugo prepričavati.
Jer na kraju nije najvažnije koliko smo kilometara prošli, koliko je bilo vruće ili koliko je puta netko pitao kada je sljedeća pauza.
Najvažnije je da smo se ponovno lijepo družili i zajedno doživjeli nešto posebno.
A najbolja potvrda uspjeha ove ture?
Već se razgovara o ponavljanju 2027. godine!
Dakle, Bonde, imaš godinu dana za novu rutu. Samo te molimo jednu sitnicu…
Sljedeći put pokušaj dogovoriti temperaturu ispod 30 stupnjeva. Ako možeš organizirati sve ostalo, valjda možeš i to! ☀️🤣
Kažu da fotografija govori više od tisuću riječi.
Sudeći prema broju fotografija s ove ture, mi smo očito napisali čitavu enciklopediju! 😂
Na fotografijama su naši motori, prekrasni krajolici, povijesne znamenitosti, bogati stolovi i, najvažnije, ljudi koji su ovu avanturu učinili nezaboravnom.
Zavirite u album, pronađite se na fotografijama i prisjetite se trenutaka koje ćemo još dugo prepričavati.
A ako na nekoj fotografiji izgledamo umorno, nije do godina - nego do Bondeova rasporeda! 😎🏍️
📷 POGLEDAJTE SVE FOTOGRAFIJE - KOSOVO 2026., BONDEOVA TURA