Na ovoj šampanjskoj turi po slovenskom zagorju kušali smo 5 uzoraka pjenušavog vina i na kraju
slatki muškat uz štrudlu od jabuka.
Sudjelovalo je 12 motora, 18 sudionika.
Nakon sat vožnje doplovili smo do jedne od najstarijih i najpoznatijih vinarija za proizvodnju
pjenušavih vina, vinarije Istenič.
Vlasnica, simpatična i atraktivna gospođa Barbara Istenič (inače strastvena golferica), lijepo nas je
ugostila i pokazala podrum te objasnila proizvodnju pjenušaca.
Kušali smo pjenušac Barbara (polusuhi) i No.1 (suhi). Samo pohvale, nije bilo primjedbi.
Slijedeča postaja, Podsreda, centar Kozjanskog parka prirode gdje je i uprava parka, maleno i
lijepo mjesto koje je u povijesti imalo status trgovišta (danas još ima sačuvan stup srama).
Stari grad Podsreda, star oko 1.000 godina, bogate povijesti. Vođenje po gradu nije bilo moguče
jer je upravo tada kad smo došli, bio koncert u gradu. Pojedinačno smo pogledali grad i informirali
se o Kozjanskom parku u lijepo uređenom turističkom centru.
Izbjegavali smo glavne prometnice, vozili se sporednim cestama i uživali u vinogradima i lijepom
krajoliku, sličnom našem hrvatskom zagorju.
U Brestanici, malom mjestu sa velikom crkvom, pogledali smo jednu od večih bazilika u Sloveniji.
Stari grad Rajhenburg, na brdašcu iznad rijeke Save ima bogatu povijest vezanu na crkveni red
Trapista. Trapisti su ovdje proizvodili čokoladu i čokoladne bombone koji su u Beču bili poznati pod
nazivom Imperijal.
U podrumu dvorca nalazi se jedinstveni objekt Peninoteka, tj. vinoteka samo sa pjenušcima. I
ovdje smo kušali 2 pjenušca.
Nadalje smo vozili lijevom obalom Save , uz hidroelektrane i akumalacije, prema Sevnici. Glavnu
prometnicu Krško-Celje ostavili smo na desnoj obali Save.
U Sevnici, skrenuli smo u Planinu (Kozjanski park), jednom od najljepših cesta u Sloveniji.
Na putu prema Kozju, proputovali smo slovensko Zagorje.
U mjestu Kozje (ovdja ima i koza), ručali smo u Kozjanskom dvoru uz jezero sa ribama. Neki su i
uživali u ligeštulima (to su one ležaljke/sjedalice poznate kao ligeštuli) uz jezero.
Iznenađenje, ovdje nam se pridružio, na svom povratku iz Portugala, naš Damir Balaško. Bravo.
Ručak smo započeli sa pjenušcem Istenič, a završili sa slatkim muškatom uz štrudlu od jabuka.
(Proizvodnja jabuka je simbol života u Kozjanskom parku prirode)
Nakon šetnje Kozjem i zajedničkog fotografiranja, vratili smo se u Zagreb preko Kumrovca.
Sve smo obišli u jednom krugu, bez krivog skretanja i vračanja natrag po več provozanim cestama.
Fotografije: Petar Milić
Organizacija: Marijan Krupica