OD NEANDERTALACA DO LICITARA - 27.3.2021.

7.4.2021.

Kristalna mladež BMKZ-a a.k.a. Danijela i Asko Hasanpašić organizirali su nam izlet kodnog imena “Od neandertalaca do licitara”. Kakve veze imaju neandertalci i licitari pitate se? E pa povezuje ih Hrvatsko zagorje! Beskrajno lijepe ceste, taknuta, ali ne uništena priroda, ugodni ljudi, tradicionalni gemišt ili čistak, čipka, licitari, svjećarstvo i fini medeni gvirc. E da, i vulkan. Sve ovo imala je priliku osjetiti, kušati i doživjeti samoprobrana ekipa našeg kluba pa i malo šire. Razgovaramo o 17 članova i 3 prijatelja kluba. Sve je kao i obično počelo COVID kavicom na benzinskoj u Zagrebu, a nastavilo se u muzeju neandertalaca u Krapini. Tamo smo pogledali film o pračovjeku koji me podsjetio na neke članove kluba. Konkretno na jednog visokog prgavca s neurednom kosom koji vozi moj motor. I nosi moju jaknu. I izgleda kao ja. Čak se i glasa slično meni. Ali dosta o meni, ajmo sad malo o mom motoru. Moj motor je nakon hrpe informacija o povijesti čovjeka na ovim prostorima krenuo putem Lepoglave. Ovaj put ne u zatvor, nego u lijepi izložbeni prostor gdje smo naučili ponešto o izradi čipke, ali i nalazištu ahata. Otkud nam ahati? Pa iz vulkana. Pa gdje je vulkan? Pa u Lepoglavi. Aha! T! Otud ime od “aha” i “t”. Šalu nastranu. Naime Kameni vrh poznatiji kao Gaveznica nastao je u doba dok su neki naši političari ulazili u svoje najbolje godine. Prije 22 milijuna plus minus parsto tisuća godina. Do danas tamo su pronađeni razni kalcedoni, crveni jaspis i ahat, ali i ametisti kao i obični opal. Otkud je opal, to nismo uspjeli saznat, ali očito ne pada opal daleko od ahata. Dakle, ako želite malo poludragog kamenja, lopatu u ruke i put Lepoglave. Pazite da ne fulate ulaz. I da vam, ako već fulate ulaz, ne ispadne sapun negdje na putu. Nakon kaj su naše lepe glave napustile Lepoglavu, zaštićene naravno kacigama, uputile su se prema kleti našeg lepoglavskog domaćina lepe glave na iščašenje domaćeg zagorskog vinčeka. To je, naravno u ograničenim količinama, bilo gorivo koje nam je falilo. Opušteni i sretni nastavili smo svoj put prema Mariji Bistrici. Tamo smo u autohtonoj licitarsko – svjećarsko – gvircovskoj radnji upoznali načine proizvodnje svega navedenog. Malo edukacije i guštanja u bijelom i crnom gvircu (obavezno s ledom) otvorilo nam je apetit pa smo se zaputili prema terasi restorana u Lazu Bistričkom gdje smo se nakon obilnog ručka s nevjerojatnim štruklima kao točkom na i, zaputili svak svojoj kući. Hvala Danijeli i Asku na vrlo edukativnom, zanimljivom i gastronomski izazovnom izletu! Ljestvica je postavljena visoko. Veselimo se nastavku sezone.

Petar Milić

FOTOGRAFIJE S OVOG IZLETA POGLEDAJTE OVDJE