Starim cestama do mora 2025

Operacija "Starim Cestama do Mora": Povijest na Dva Kotača!

Braćo bajkeri, sestre bajkerice, kandidati i prijatelji kluba koji ste preživjeli još jednu avanturu s našim nepogrešivim (khm!) vođom puta! Kakav dan, kakva vožnja! Rezervoari su bili puni, srca još punija, a naši klupski prsluci... e, to je bila modna izjava na kotačima!

Subotnje jutro, a BMW moto klub Zagreb već u akciji! Krenuli smo kao impresivna plavo-bijela kolona, naši bokseri i redni cilindri pjevaju himnu avanturi! Toliko smo dobro izgledali u tim prslucima da su nam se auti micali s puta – vjerojatno iz čistog strahopoštovanja (ili su mislili da smo neka opaka bavarska policijska pratnja, tko bi im zamjerio?). Osjećaj moći? Neprocjenjiv! 

Prva dionica, zagrijavanje gumama i dušama, vodila nas je Lujzijanom, tom elegantnom damom među cestama (građenom 1803-1811), nazvanom po Napoleonovoj drugoj supruzi, carici Mariji Lujzi. Smatrali su je vrhuncem cestogradnje svog doba, pravom ljepoticom koja je povezala Karlovac i Rijeku s manje drame i uspona od starije Karoline, koristeći napredna inženjerska rješenja i nudeći predivne vizure Gorskog kotara. Vozili smo njenim dijelom do Vrbovskog, osjećajući duh prošlosti pod kotačima.

A onda, avantura zvana Karolina! To je bila prva prava "štrajfna" asfalta (građena 1726-1732) koja je spojila Karlovac s Bakrom i Rijekom, naručena od samog cara Karla VI. po kojem i nosi ime. Kažu da su njeni usponi i oštri zavoji bili pravi izazov i za najizdržljivije poštanske kočije i kirijaše, ali za naše moderne BMW-e – mačji kašalj!  Put nas je doveo do pravog malog iznenađenja – Dvorca Stara Sušica. Ljudi moji, kao da smo uletjeli u neku bajku ili na set Harry Pottera! Taj romantični dvorac, s kulama i šiljastim krovovima, danas u vlasništvu Grada Rijeke i služi kao odmaralište za klince (Dom mladih), izgleda nestvarno usred goranske šume. Kažu da korijene vuče još od Frankopana, ali ovaj bajkoviti izgled dobio je u 19. stoljeću. A odmah pored, nalazi se i Zvjerinjak – nije baš da medvjedi i vukovi čekaju u redu za slikanje s bajkerima, više je to fora edukativna staza ili prostor gdje možete naučiti nešto o životinjskom svijetu Gorskog kotara koji vreba iz okolnih šuma. Bacili smo oko (na dvorac, ne na zvijeri!), divili se arhitekturi i nastavili dalje preko Mrkoplja, pa sve do Fužina, gutajući zavoje i diveći se ostatku Gorskog kotara. Usput smo pozdravili i divlje konje, ležerno pasući kao da sutra ne postoji – prava inspiracija!

Nastavili smo Karolininim tragom do skretanja za Nebeske labirinte. Za one koji nisu pratili na nastavi: to nisu obični vrtni labirinti, već kamene instalacije za punjenje duhovnih baterija (i provjeru signala na mobitelu – uglavnom neuspješno). Prošli smo pored Labirinta Moći, Osjećaja i Mudrosti... Osjećali smo se moćno gladni, pa smo mudro odlučili produžiti prema ručku!

Spustili smo se s planinskih visina, dijelom koristeći i Rudolfinu (ili njene mlađe sestre ceste). Ta 'najmlađa' među velikim povijesnim cestama (dovršena 1874.), nazvana po prijestolonasljedniku Rudolfu, sinu cara Franje Josipa I., trebala je povezati Ogulin i njegovu okolicu (koja je već bila spojena na Lujzijanu i Jozefinu) s Novim Vinodolskim, nudeći moderniju i izravniju vezu s morem za taj kraj. Mi smo iskoristili njen dio spuštajući se prema obali, točnije prema Novom Vinodolskom. A tamo – oaza! Konoba Studec! E, tu smo ispravili sve krive Drine (i krive zavoje). Teletina ispod peke bila je božanstvena, desert rajski, a konobarice – legende! Smijeh i dobra vibra uz miris mora i peke. Pun pogodak!

Nakon što smo napunili želuce i duše, sjeli smo na naše konjiće i krenuli Jadranskom magistralom prema Senju. More s desne strane, sunce (kad nije bilo "rosulje"), zvuk naših mašina... Terapija!

Stigavši u Senj, neki su iskoristili priliku za brzinski fotosession kod Tvrđave Nehaj, da ovjekovječimo taj trenutak hrabrosti (ili ludosti?). A onda je uslijedio uspon koji razdvaja more od kontinenta – prijevoj Vratnik (cca 700 m)! E, tko tu nije stao na sekundu da baci pogled unatrag, propustio je jedan od najljepših pogleda na Kvarner. More, otoci... prizor za pamćenje i savršena kulisa za oproštaj od obale.

S Vratnika smo zaronili u srce Like, prateći slavnu Jozefinu prema Zagrebu. Ova carska cesta (građena 1770-1779), nazvana po caru i velikom reformatoru Josipu II., strateški je spojila Karlovac i tada izuzetno važnu luku i utvrdu Senj, sjedište Vojne krajine. Prošla je kroz izazovan teren, ostavivši nam bisere poput fascinantnog dvokatnog mosta u Tounju (koji nismo vidjeli na ovoj ruti, ali znamo da je tamo!) i prolazeći u blizini mistične planine Klek. Nama je poslužila kao savršen, poviješću protkan put za povratak. Prošli smo pored Majorije kod Jezerana, stare vojne postaje koja je nekad bila žila kucavica ove ceste. Danas je tihi svjedok prošlih vremena.

U Jezeranama, naravno, pauza u bistrou "Volan". Kava, sok, protezanje udova i neizostavna provjera stanja trave na obližnjoj parceli našeg vođe puta. Čovjek mora znati kad je vrijeme za košnju, čak i usred moto-izleta! 

Osvježeni i agronomski educirani, napali smo Kapelu. Uspon na 888 metara bio je prava poslastica za kraj brdskog dijela. A nakon spusta, još jedno povijesno stajanje – Kneževićeva fontana. Ne samo izvor vode, već i izvor priča starih putnika, nazvana po graditelju Vinku Kneževiću. Okrijepili smo se hladnom vodom, baš kao nekad poštanske kočije, i krenuli u završni juriš prema Zagrebu.

Unatoč povremenim kapljicama "rosulje" (šifra za kišu koju ne priznajemo!), dan je bio za pamćenje. Više od 400 kilometara pod kotačima, ceste koje bude avanturista u nama, hrana koja liječi dušu, smijeh koji odzvanja pod kacigama i ekipa iz BMW moto kluba Zagreb s kojom je svaka vožnja legendarna.

Do iduće potrage za izgubljenim cestama i skrivenim konobama, držite gas i osmijeh!"

Fotke i pokoji video pogledajte OVDJE