TAMO GDJE VJEČNO SUNCE SJA 19.06.-22.06.2021.

12.7.2021.

organizator: Zvonko Jurić

koordinator: Bonde Hristovski

Sudionici: Hasanpašić Danijela i Aziz, Kurećić Dražen i Sanja, Lokar Borna, Balaško Damir, Novak Vladimir, Posavec Siniša, Savić Siniša, Levojević Božidar, Rašeta Ivan , Kovačić Zdenko, Perić Marijana, Jurić Nada i Zvonko

Skopska ekipa: Bonde Hristovski i Saška, Blagoje Drnkov i Violeta , Cvetko i suvozačica

Prošle godine putujući na godišnji susret kluba BMW Dalmacija upoznali smo jednog Makedonca, Bonde Hristovskog, sa kojim se cijela ekipa sprijateljila, immediately, i na jednoj ugodnoj večeri dogovorismo načelno posjetu našeg kluba BMW klubu Makedonija.

Zahvaljujući ublažavanju covid mjera 19.06.2021. ujutro rano u 07:00 h sa pumpe Križ krenula je ekipa od 10 motora i 14 osoba(15-i član ekipe već nas je čekao u Skopju, on ne ljubi ekipnu vožnju). Zahvaljujući našem članu Ničenu, koji nas je najavio graničnoj policiji, proceduru prelaska granice brzo obavljamo i na našoj i na srbijanskoj strani. Po autocesti

vozimo brzo i ugodno, nema gužve, nema kamiona i u strogoj formaciji, kako se i inače vozi u našem klubu, jurimo ka Makedoniji sa samo jednim zaustavljanjem , za ručak, koji je bio obilan i ukusan i samo 10€ po osobi, uračunavši tu i piće.

Makedonsku granicu prelazimo, takoreći, bez zaustavljanja, na ulazu u Skopje čeka nas Bonde da nas provede kroz grad do hotela koji nam je odabrao; na brijegu, odakle puca pogled na grad. Doček je bio svečan i zvaničan sa šampanjcem i prigriscima, sa razmjenom zagrljaja, majica i klupskih obilježja. Tu smo upoznali i ostatak makedonske ekipe od još dva člana i njihovih suvozačica, sa kojima ćemo se družiti naredna tri dana, sa kojima smo se odmah skompali kao da se znamo oduvijek, uostalom kao i sa Bondeom.

I pjesma koja je dala naslov našem putovanju između ostalog kaže: narod i zemlja koju volim ja...

Poslije kratkog odmora i osvježenja krenuli smo svi skupa u laganu šetnju gradom sa laganom večericom i slatičarnicom sa originalnim orijentalnim slasticama: razne vrste baklava i tulumbe. Tu nas je svestrani domaćin u neobavezoj priči upoznao sa važnijim ljudima , događajima i građevinama bitnim za povijest grada. Velika većina nas je već bila u Skopju, a koji nisu, morali su prokomentirati količinu brončanih spomenika skoncentriranih na malo prostora.

Itenerer koji su makedonci osmislili bila je vožnja po zapadnoj Sjevernoj Makedoniji, pasivnijem kraju Makedonije koji ni oni sami ne poznaju najbolje, i noćenje u Strumici. Vozili smolokalnim cestama kroz polja raznih žitarica, među kojima su polja riže što nas je sve oduševilo, jer tko nije bio u Aziji nije imao priliku to vidjeti. Zadržali se u ugodno-informativnom razgovoru sa jednim lokalcem, čiji se unuk slikao na "najljepšem" motoru. Kao i svugdje u "regionu" lokalci su stari i rezgnirani ljudi, ali ne i neljubazni i ljubopitljivi. Obilazak Lesnovskog manastira, gdje žene dobijaju suknje da navuku preko hlača, za razliku od bogomolja u svijetu gdje dobivaju pokrivala za glavu; vegetarijanski ručak u restoranu "Manastir" koji je bio nevjerojatno dobar, od kog smo se svi prejeli, što čovjek, koji nije vegetarijanac, ne bi nikad pomislio da je moguće. Sutradan na povratku za Skopje prvo smo se osvježili na Kolešinskom vodopadu, zatim kavica na Lebedovom ezeru, pa ručak u restoranu 'Фук-так 'što su svi koji nisu sigurni u svoje znanje ćirilice tražili da im se pročita, međutim to nije ništa vulgarno nego je onomatopeja vlaka: fuk-tak, fuk-tak...

Shodno tom nazivu smo dobili po uzoru na leskovački voz, voz (vlak) ribljih jela, jer je restoran na Dojranskom jezeru i normalno je da nude svježu ribu. Nevjerjatno, ali opet smo se prejeli, da ne kažem prežderali, jer bi to bila uvreda za tako finu hranu.

Ponovo u istom hotelu u Skopju, malo odmora i oproštajno veče na 6-om katu, svjetla Skopja su raskošna kao da smo gledali LA sa onog znamenitog brda. Tu se i opraštamo, sutra je njima radni dan a i mi krećemo rano da stignemo u Zagreb za dana.

Naravno da je pao dogovor za sljedeći izlet po Makedoniji , ovaj put destinacija će biti Ohrid i Bitola, povijesno i kulturološki važniji dio Makedonije, ali svi smo zadovoljni što smo upoznali i ovaj dio u koji putevi nikog ne vode.

Po užarenom asfaltu , gdje je temperatura dosezala i 39C, hitamo ka kući, sa samo zaustavljanjem za ručak, opet izuetno jeftin, sa brzim prelskom granica opet zahvaljujući najavi, i eto nas doma taman na vrijeme za utakmicu, sretni i zadovoljni.

Galeriju fotografija pogledajte OVDJE