Touring sekcija - Lujzijanom i Jozefinom (27.4.2019.)
Post date: May 01, 2019 8:34:18 AM
Ove godine „touring sekciju“ započeli smo jednom vožnjicom po starim cestama Lujzijanom i Jozefinom. Iako su sve vremenske prognoze (od Weather Channel-a, „Norvežana“, pa čak i ona zgodne RTL-ove meteorologinje Dunje Mazzocco Drvar) najavljivale kišu, još jednom se pokazalo da treba vjerovati i da je moć pozitivnog razmišljanja jača :)
Skupilo se (čak) 16 motora i na njima 23 vesele osobe koje su jednostavno rastjerale oblake…
Krenuli smo s prve BP nakon naplatnih Lučko autocestom do Novigrada i tako „preskočili“ gužve po staroj Karlovačkoj. Nakon izgradnje Karoline, Lujzijana koja je dovršena 1811. godine bila je jedna od tehnoloških čuda tog vremena, a i dan danas povezuje Karlovac s Rijekom. Ime je dobila po Mariji Lujzi, kćeri austrougarskog cara Franje II. Izgradnjom hrvatske autoceste koja povezuje Zagreb s Rijekom, ova je cesta počela gubiti svoju dosadašnju važnost, ali zahvaljujući turizmu dobila je novu ulogu. Ono što oduševljava ako se odlučite otići na ovu cestu je hamburger u Miki Mausu u Severinu na kupi (još jednom hvala Dubravku Rupčiću na preporuci) i povorka od 16 motora koji iznenađuju ugostitelje u jutarnjim satima… Također su interesantna i mnoga mala naselja koja su izgrađena u isto vrijeme tijekom izgradnje ove ceste.
Laganim tempom nastavljamo Lujzijanom do Gornjeg Jelenja gdje nas zbog našeg „laganini tempa“ duže od očekivanog čekaju nasmijana braća Ferenčić te skupa s njima nastavljamo prema Crikvenici.
Iako me Marijan jasno instruirao kojim putem se treba dovesti do trga u Crikvi, „road captain“ skreće k'o sivonja i bez pardona vodi ostatak ekipe preko pješačke zone do trga gdje guštamo u piću… Srećom nije bilo komunalaca da odrade mjesečnu kvotu kazni, pa smo čak dopustili i kiši da odradi svojih 5 minuta dok smo, naravno, pod zaštitom suncobrana ispijali svoje kave, sokove i napitke pune B vitamina…
Nakon Crikvenice uputili smo se put Senja i serpentinama vozimo do prijevoja gdje odrađujemo „foto sešn“ (tamo nam je naša draga Đurđica Fakin pokazala svoje planinarske vještine kada se u trenu popela uzbrdo kak' neka gazela da bi „great foto opportunity“ uspio… Naravno da je bila „tiha misa“ dok nije sišla među nas. Šteta što nismo imali mogućnost zastati kapelici Sv.Mihovila i Carskom vrelu na Majoriji…Ipak nas je bilo „k'o Rusa“.
Laganom vožnjicom drugom starom cestom…tzv Jozefinom nastavljamo kroz Žutu lokvu i Brinje,te prelazimo preko Kapele i nastavljamo putem Josipdola gdje nas čeka ručak u restoranu Gradina. Taj dio nismo ni slikali jer smo došli gladni k'o vukovi i pojeli ama baš sve što su stavili pred nas. Što se same ceste tiče (prema legendi), cesta je izgrađena zato što je kralj Josip II. bio uvjeren u lošu povezanost Senja s kontinentalnim dijelom Hrvatske jer je pao sa svog konja na području Kapele (klasični „sindrom gubitnika“ kada zbog nekih svojih propusta okrivljujemo druge…srećom ostala nam cesta zbog toga). Iako je cesta stara, vožnja po njoj je stvarno ugodna. Iz Karlovca možete ići sve do Like i Gorskog kotara, gdje ćete otkriti zašto je to područje proglašeno "zelenim srcem" Hrvatske…
I opet se, iza tmurnog neba i oblaka, pokazalo sunce s kojim smo i završili ovu našu malu vožnjicu.
Hvala svima na prekrasnom danu i strpljenju…
· Đurđici i Borisu Fakinu (bez njih ne bi imali slika),
· Nadi i Zvonku Juriću,
· Danijeli i Asku Hasanpašiću,
· Marijanu Krupici,
· Sanji i Draženu Kurečiću koji su iz Virovitice potegnuli da bi se vozili s nama,
· braći Ferenčić iz Pule koji su strpljivo dočekali „fast and furious“ ekipu,
· Dubravku Besaku,
· Katarini i Kristijanu,
· Borni Lokaru,
· Trpimiru Mihaliću,
· Darku Tukulju,
· Karlu Dečiju koji je (iako jaši zvijer) čuvao začelje naše male grupe,
· Goranu Toliću,
· Draganu Piliškiću,
· Igoru Grgiću
· i mojoj Maličkoj na strpljenju
Ponovilo se!
p.s. evo napravio sam i jedan film. FILM POKRENI OVDJE