Dvorci Sutle - Hrvatske Loare

Tekst i fotografije: Sead Dubravić

Većina nas zna da rijeka Sutla čini granicu Hrvatske i Slovenije, ali možda nije svima poznato da su sa hrvatske strane te rijeke sagrađeni možda naljepši dvorci kontinentalne Hrvatske. Ima ih više od petnaestak, a mi smo danas obišli 6 od njih. Neki od dvoraca stari su više od petsto godina, a neki tek par desetljeća. Neki su bili borbene utvrde, neki ladanjske kuće, u nekima su živjeli i umirali i svoje stihove skladali stari hrvatski pisci. Jednome je pak uzor gradnje bila maketa od lego kocki, ali izgleda kao iz bajke!!

Okupljanje uz kavu na glavnome samoborskom trgu u subotu ujutro u poznatom i meni dragom caffeu "Havana" u 9:00 sati započelo je lijepim sunčanim majskim vremenom, usprkos prognozi o kišovitoj suboti i mogućnosti lokalnih pljuskova. I takvo nas je sunčano i vruće vrijeme pratilo cijeli dan, na sveopće zadovoljstvo motorista. Skupilo se ukupno 11 motora i 19 učesnika, uključujući i mene i moju bolju polovicu Tanju.

Nakon razbuđivanja krenuli smo prema Medsavama gdje smo još uvijek operativnom skelom preplovili rijeku Savu i preko zaprešića krenuli put Zagorja.

ZANIMLJIVOST: Neki su skelu prepoznali po sceni krvavog Stipea iz serije "Kuda idu divlje svinje", koja je davnih 70-tih prošlog stoljeća upravo tu snimana.

Slijedi popis dvoraca slijedom kako smo ih obilazili:

Dvorac EMPIREJ – 21.stoljeće

Hrvatsko zagorje poznato je po brojnim bajkovitim dvorcima, burgovima i kurijama. Većina njih sagrađena je u razdoblju od 13. do 19. stoljeća u srednjovjekovnom, renesansom, baroknom i klasicističkom stilu, no jedan od njih se i vremenom i stilom gradnje izdvaja od ostalih. Sagrađen je tek nedavno, prije dvadesetak godina, i to u stilu koji je više karakterističan za Bavarsku nego za Hrvatsko zagorje. Njega smo prvoga obišli i iznutra i izvana zahvaljujući susretljivosti privatnih vlasnika dvorca, kojima stoga još jednom na tome zahvaljujemo, kao i na piću dobrodošlice kojim su nas počastili.

Taj bajkoviti dvorac, svojevrsna hrvatska verzija slavnog dvorca Neuschwanstein koji je poslužio kao inspiracija i za slavni Disney-ev dvorac, smješten je na području Krapinskih Toplica, na brdašcu iznad malenog zagorskog zaselka Jurjevec u kojem je prije nešto manje od 70 godina rođen i njegov vlasnik, umirovljeni podu.zetnik, pravnik, lovac i avanturist Mijo Habulinec. Dvorac je sagrađen u šumi na brijegu iznad Jurjevca, na zemljištu površine dvadesetak hektara. U podnožju dvorca nalaze se i tri ribnjaka, a puteljak do dvorca sagrađen je od kamena, na način na koji su se putovi gradili u srednjem vijeku, i gradnja samo tog puteljka trajala je više od godinu dana. Unutrašnjost Dvorca je moderno uređenje zdanje sa puno ukusno odabranih detalja i ukrasa. U Dvorcu možete u dogovoru sa vlasnicima organizirati i svoje vjenčanje.

ZANIMLJIVOST: Gradnja Habulinčeva dvorca iz bajke nastalog prema maketi dvorca od lego-kockica koju su izradile njegove kćeri počela je 1998. godine, inspirirane Disney-evim dvorcem sa špice Holiwood-skih filmova, i u nekoliko je faza trajala nekoliko godina.

Dvorac ČRET – 18.stoljeće

je danas u privatnom vlasništvu i nismo ga uspjeli obići već se samo ispred njega poslikati. Nekada je međutim bilo naročito veselo u dvorcu Čret kada je njegov tadašnji vlasnik postao grof Žiga Palffy, domobranski i husarski pukovnik, na mjestu stare kurije sagradio novi i prostraniji dvorac. Grof Žiga provodio je raskalašeni život po Beču i Pešti dok je njegova bogobojazna žena, grofica Jenny, dane provodila u osami moleći se Bogu za njegopve grijehe.

ZANIMLJIVOST: Kada je dolazio u Čret, grof je svoj dolazak uvijek najavio domaru, tako da je grofica mogla otići, a on je dolazio s kočijom u društvu glumica i pjevačica peštanskog kazališta, a iza njih u posebnoj kočiji pratili su ih svirači. Nakon odlaska grofa i njegovog veselog društva, vraćala se grofica Jenny u dvorac, prvo do male kapelice gdje bi se pomolila i upalila svijeću za svog raskalašenog muža.

Dvorac Veliki Tabor – 15.stoljeće

Ime mu potječe od naziva tabor kojim se označavao ratni logor, odnosno utvrđenja koja su podizana radi obrane od Turaka. Veliki Tabor jedan je od najbolje sačuvanih kasnosrednjovjekovnih i renesansnih utvrđenih gradova kontinentalne Hrvatske. Gradila ga je plemićka obitelj Rattkay tijekom 16. stoljeća, a ostao je u njihovom posjedu sve do 1793. Najstariji dio kompleksa je središnja utvrda koja je imala stambenu i obrambenu funkciju. Opsežni restauratorsko-konzervatorski i građevinski radovi odvijaju se od 2004. te je Veliki Tabor danas jedan od najbolje sačuvanih i prezentiranih hrvatskih srednjovjekovnih gradova. Dvorac smo obišli izvana i iznutra.

ZANIMLJIVOST: Prema legendi iz 15.stoljeća koja je navodno dobrim dijelom istinita, tadašnji mladi plemić Fridrich, odmalena ugovorno oženjen plemkinjom Elizabetom, zaljubio se u lokalnu platinastu ljepoticu Veroniku Desinić sa kojom se potajno oženio. Kao i svaka prava ljubav, i ova je završila nesretno, Veroniku su osudili i udavili u bačvi vode. I Elizabeta nije bolje prošla, nađena je ubijena nožem u prsa.

Dvorac Mali Tabor – 15.stoljeće

Manji brat Velikog tabora u Hrvatskom Zagorju, smješten 3 km zapadno od Huma na Sutli, u blizini hrvatsko-slovenske granice na rijeci Sutli je spomenik koji nosi obilježja renesansnoga kaštela i ranobaroknog dvorca. U najranijoj fazi gradnje je renesansni kaštel imao oblik pravokutne građevine s obrambenim zidovima i četiri okrugle kule. U drugoj fazi gradnje kaštel je pregrađen u dvokrilni dvorac s četiri cilindrične kule, kojeg su sa zapadne i sjeverne strane unutrašnjeg dvorišta zatvarali obrambeni zidovi.

ZANIMLJIVOST: Danas je Mali Tabor nažalost u jako zapuštenom stanju i prodaje se za navodno 500.000 Eura pa tko voli nek izvoli. Dvorac je arhitekturalno vrlo markantan, ali su potrebna značajna ulaganja koja daleko premašuju iznos same kupovine.

Dvorac Miljana – 16.stoljeće

na samoj granici sa Slovenijom je danas svakako najslikovitiji dvorac Hrvatskog zagorja. Dvorac koji je tokom tri stoljeća kao svoju rezidenciju gradila plemićka obitelj Rattkay, je smješten 200 metara istočno od rijeke Sutle u Krapinsko-zagorskoj županiji. U posjedu Ratkajevih ostaje do 1793. kad umire posljednji član ove obitelji, nakon čega dvorac često mijenja vlasnike. Godine 1980. kupuje ga dr. Franjo Kajfež koji ga obnavlja i vraća mu stari sjaj, a nakon njegove smrti je u vlasništvu poduzetnika Dragutina Kamenskog koji je dovršio obnovu. Smatra se jednim od najvjernije restauriranih i najočuvanijih dvoraca u Hrvatskoj. Još jednom zahvaljujemo vlasnicima i dugogodišnjem domaru dvorca Zdravku što su nas dočekali pićem dobrodošlice i omogućili nam obilazak dvorca Miljane iznutra i izvana. To bogatstvo očuvanih fresaka na zidovima soba dvoraca, originalno restaurirani namještaj i općenito restauracija dvorca u izvornom povijesnom obliku ostavili su nas bez daha!

ZANIMLJIVOST: Dvorac je široj javnosti postao poznat kao mjesto radnje popularne hrvatske telenovele „Ponos Ratkajevih“ snimane prije desetak godina upravo u dvorcu Miljana.

Dvorac Gjalski – 18.stoljeće

ZANIMLJIVOST: „Tako ju je ljubio! Svim čuvstvom svojim obavio je to gnijezdo svojih starih i svoje. Gotovo ju je obožavao; svaki trunak, svaki prašak stare te kuće bijaše za nj svetinja“, pisao je Gjalski u svojem najpoznatijem djelu „Pod starim krovovima“.

Danas su ovi i mnogi drugi stihovi utkani u raskošne, mekane tepihe soba u restauriranom hotel-dvorcu Ksaver Šandor Gjalski, povijesnom dragulju Hrvatskog zagorja, smještenom svega dvadesetak minuta vožnje od Zagreba, na ulazu u Zabok. Legendarni književnik i političar Ksaver Šandor Gjalski rođen 1854, je i umro u dvorcu Gredice, koji je kasnije dobio njegovo ime. Gjalski u svojim djelima i političkom angažmanu nikad nije skrivao ljubav prema rodnom kraju i privrženost prema zagorskim bregima. Dvorac Gredice je za Gjalskog predstavljao je dom u punom smislu te riječi i inspiracija za poetične opise kojima je u svojim književnim djelima vjerno prenosio okruženje, interijere i atmosferu svojeg doba.

Vozeći se od dvorca do dvorca vrijeme je brzo prolazilo, pa je uskoro došao red i na ručak organiziran u restoranu hotel-dvorca Gjalski, gdje smo uživali u mesnim delicijama i pićima zagorskog kraja čiji je dvorac znamen. Nakon provedenih 10 sati na putovanju i prijeđenih 200km, po još uvijek sunčanom danu krenuli smo natrag u dragi nam Zagreb. Nekima to nije bilo dovoljno pa su na poziv pojedinih članova kluba usput svratili na oproštajno piće u Zaprešić.

I na kraju, svi smo se puni utisaka sa prvim znacima večeri sretno vratili kućama. Ostavili smo neke druge, još neobiđene dvorce kojih ima za neki drugu priliku.

Organizator: Sead Dubravić, BMW Moto Klub Zagreb